10.5.2016 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 165/6 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. veljače 2016. uputio Najvyšší súd Slovenskej republiky (Slovačka) – Peter Puškár i druge stranke postupka
(Predmet C-73/16)
(2016/C 165/07)
Jezik postupka: slovački
Sud koji je uputio zahtjev
Najvyšší súd Slovenskej republiky
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Peter Puškár
Druge stranke u postupku: Finančné riaditeľstvo Slovenskej republiky, Kriminálny úrad finančnej správy
Prethodna pitanja
1. |
Protivi li se članku 47. stavku 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – na osnovi kojeg svaka osoba čija su prava povrijeđena, dakle i pravo na privatni život u okviru obrade osobnih podataka, uređene člankom 1. stavkom 1. i pratećim odredbama Direktive 95/46/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka, ima, uz pretpostavke utvrđene u tom članku, pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom – nacionalna odredba koja mogućnost pozivanja na djelotvoran pravni lijek pred sudom, to jest podnošenja zahtjeva upravnom sudu, uvjetuje time da tužitelj radi zaštite vlastitih prava i slobode prije podnošenja sudskog zahtjeva mora iscrpiti pravne lijekove koje ima na osnovi odredaba lex specialisa kao što je slovački zakon o upravnim pritužbama? |
2. |
Mogu li se pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja propisano člankom 7. i pravo na zaštitu osobnih podataka propisano člankom 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, u slučaju navodne povrede prava na zaštitu osobnih podataka koje se, što se tiče Europske unije, prije svega provodi spomenutom Direktivom 95/46/EZ, to jest osobito:
tumačiti na način da državi članici ne dopuštaju da, bez suglasnosti osobe u pitanju, vodi evidencije osobnih podataka za potrebe porezne uprave, to jest da je davanje osobnih podataka na raspolaganje javnim tijelima u svrhu borbe protiv porezne prevare samo po sebi riskantno? |
3. |
Može li se evidencija financijskih tijela neke države članice, koja sadrži osobne podatke tužitelja i čija je povjerljivost zajamčena prikladnim tehničkim i organizacijskim mjerama zaštite osobnih podataka protiv neovlaštenog otkrivanja ili pristupa u smislu članka 17. stavka 1. gore navedene Direktive 95/46/EZ, do kojih je tužitelj došao bez legitimne suglasnosti takvog financijskog tijela države članice, smatrati nezakonitim dokaznim sredstvom, čije podnošenje nacionalni sud mora odbiti u skladu s načelom prava Unije o pravičnom suđenju navedenom u članku 47. drugom stavku Povelje Europske unije o temeljnim pravima? |
4. |
Je li u skladu sa spomenutim pravom na djelotvoran pravni lijek i pravično suđenje (osobito sa spomenutim člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima) postupanje nacionalnog suca prema kojem on, ako za određeno činjenično stanje postoji sudska praksa Europskog suda za ljudska prava koja se u ovom slučaju razlikuje od odgovora Suda Europske unije, na osnovi načela lojalne suradnje propisanog člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, daje prednost pravnom mišljenju Suda Europske unije? |
(1) SL L 281, str. 31. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 104.)