Available languages

Taxonomy tags

Info

References in this case

Share

Highlight in text

Go

1.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 279/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. svibnja 2016. uputio Vestre Landsret (Danska) – Z Denmark ApS protiv Skatteministeriet

(Predmet C-299/16)

(2016/C 279/28)

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Vestre Landsret

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Z Denmark ApS

Tuženik: Skatteministeriet

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 1. stavak 1. Direktive 2003/49/EZ (1) u vezi s člankom 1. stavkom 4. te Direktive tumačiti na način da je trgovačko društvo rezident u državi članici obuhvaćeno člankom 3. Direktive u okolnostima kao što su one u ovom predmetu koje dobiva kamate od društva kćeri u drugoj državi članici „ovlašteni korisnik” tih kamata za potrebe Direktive?

1.1.

Treba li pojam „ovlašteni korisnik” iz članka 1. stavka 1. Direktive 2003/49/EZ u vezi s člankom 1. stavkom 4. iste Direktive tumačiti u skladu s odgovarajućim pojmom iz članka 11. Model konvencije OECD-a o porezu iz 1977.?

1.2.

Ako je odgovor na pitanje 1.1. potvrdan, treba li pojam tumačiti samo u vezi s komentarom uz članak 11. Model konvencije OECD-a o porezu iz 1977. (stavak 8.) ili je moguće uključiti u tumačenje naknadne komentare, uključujući dodatke iz 2003. o „trgovačkim društvima provodnicima” (stavak 8.1., sada stavak 10.1.) i dodatke iz 2014. o „ugovornim ili zakonskim obvezama” (stavak 10.2.)?

1.3.

Ako se u tumačenje može uključiti komentare iz 2003., od kakvog je to značenja u ocjeni da se društvo ne smatra „ovlaštenim korisnikom” za potrebe Direktive 2003/49/EZ ako se predmetne kamate knjiže na glavnu poslovnu jedinicu i primatelj kamata je imao ugovornu ili zakonsku obvezu prenijeti kamate na drugu osobu te je država, u slučaju da je osoba koja plaća kamate rezident, većinu osoba smatrala „ovlaštenim korisnicima” kamata koji su rezidenti u drugim državama članicama ili drugim državama s kojima je Danska sklopila ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja tako da na temelju nacionalnog prava ne bi postojao temelj za odbitak poreza na izvoru ako su te osobe bile zajmodavci pa su stoga primile kamate izravno?

1.4.

Kakav značaj ima za ocjenu pitanja treba li primatelja kamata smatrati „ovlaštenim korisnikom” za potrebe Direktive ako sud koji je postavio pitanje nakon ocjene činjenica u postupku zaključi da je primatelj – iako nije ugovorno ili zakonski vezan prenijeti primljene kamate na drugu osobu — nije imao „puno” pravo „uporabe i korištenja” kamata kako je navedeno u komentarima iz 2014. Model konvencije OECD-a o porezu iz 1977.?

2.

Pretpostavlja li pozivanje države članice na članak 5. stavak 1. Direktive o primjeni nacionalnih propisa za sprječavanje prijevare ili zlouporabe ili na članak 5. stavak 2. Direktive da je predmetna država članica donijela posebnu nacionalnu odredbu kojom se provodi članak 5. Direktive ili to nacionalno pravo sadrži opće odredbe ili načela o prijevari, zlouporabi i izbjegavanju plaćanja poreza koji se mogu tumačiti u skladu s člankom 5.?

2.1.

Ako je odgovor na pitanje 2. potvrdan, treba li stavak 2. (2) (d) Zakona o porezu na dobit koji propisuje da ograničena porezna obveza na kamate ne uključuje „kamate koje su izuzete od oporezivanja […] u skladu s Direktivom 2003/49/EZ o zajedničkom sustavu oporezivanja isplate kamata i licencije između povezanih trgovačkih društava različitih država članica” smatrati posebnom domaćom odredbom kao što je to navedeno u članku 5. Direktive?

3.

Je li odredba ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji su sklopile dvije države članice i koji je sastavljen u skladu s Model konvencijom OECD-a prema kojoj oporezivanje kamata ovisi o tome smatra li se primatelj kamata ovlaštenim korisnikom kamata, konvencionalna odredba za sprečavanje zlouporabe predviđena člankom 5. Direktive?

4.

Je li država članica koja ne želi priznati da je društvo u drugoj državi članici ovlašteni korisnik kamata i tvrdi da je društvo u drugoj državi članici tzv. umjetno društvo provodnik obvezna navesti u skladu s Direktivom 2003/49/EZ ili člankom 10. UEZ-a koga u tom slučaju smatra ovlaštenim korisnikom?

5.

U slučaju kada je platitelj kamata rezident u jednoj državi članici, a primatelj kamata rezident u drugoj državi članici i kada prva država članica primatelja kamata ne smatra „ovlaštenim korisnikom” predmetnih kamata u skladu s Direktivom 2003/49/EZ i zato se smatra da ima ograničenu porezna obvezu na te kamate u toj državi članici, protivi li se članak 43. UEZ-a u vezi s člankom 48. UEZ-a zakonodavstvu prema kojem prva država članica pri oporezivanju nerezidenta primatelja kamata ne uzima u obzir izdatke u obliku izdataka za kamate koje je imao primatelj kamata u okolnostima kao što su one u ovom slučaju, dok se izdaci za kamate u načelu odbijaju na temelju zakonodavstva te države članice i stoga ih rezident primatelj kamata može odbiti od oporezivog dohotka?

6.

Ako se društvo rezident u državi članici (matično društvo) zapravo smatra neizuzetim od oporezivanja na izvoru u skladu s Direktivom 2003/49/EZ u pogledu kamata primljenih od društva rezidenta u drugoj državi članici (društva kćeri) i smatra se da matično društvo druge države članice ima ograničenu poreznu obvezu na te kamate u toj državi članici, protivi li se članak 43. UEZ-a u vezi s člankom 48. UEZ-a zakonodavstvu prema kojem potonja država članica zahtijeva od društva odgovornog za odbitak poreza na izvoru višu kamatnu stopu od zatezne kamate koju država članica naplaćuje na porez na dobit pravnih osoba (uključujući prihod od kamata) podnesenih protiv društva rezidenta u istoj državi članici?

7.

Ako se društvo rezident u državi članici (matično društvo) zapravo smatra neizuzetim od oporezivanja na izvoru u skladu s Direktivom 2003/49/EZ u pogledu kamata primljenih od društva rezidenta u drugoj državi članici (društva kćeri) i smatra se da je matično društvo druge države članice ograničeni porezni obveznik u toj državi članici, protivi li se članak 43. UEZ-a u vezi s člankom 48. UEZ-a (podredno člankom 56. UEZ-a), gledano zasebno ili u cijelosti, zakonodavstvu prema kojem:

7.1.

druga država članica zahtijeva da platitelj kamata odbije porez na izvoru na kamate i obvezuje ga da poreznim tijelima odgovara za porez koji nije plaćen na izvoru kada ne postoji takva obveza na plaćanje poreza na izvoru ako je primatelj kamata rezident u drugoj državi članici?

7.2.

se od matičnog društva u drugoj državi članici ne zahtijeva plaćanje predujmova poreza na dobit pravnih osoba u prve dvije porezne godine, već bi se to davanje počelo plaćati mnogo kasnije nego što je to datum dospjelosti za plaćanje poreza na izvoru?

Od Suda EU se traži da uključi odgovor na pitanje 6. u svoj odgovor na ovo pitanje.

(1)  Direktiva Vijeća 2003/49/EZ od 3. lipnja 2003. o zajedničkom sustavu oporezivanja isplate kamata i licencije između povezanih trgovačkih društava različitih država članica (SL 2003 L 157, str. 49.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 76.).