Available languages

Taxonomy tags

Info

References in this case

Share

Highlight in text

Go

Privremena verzija

PRESUDA SUDA (deveto vijeće)

17. svibnja 2023.(*)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2006/112/EZ – Porez na dodanu vrijednost (PDV) – Obveza prijave i plaćanja PDV-a – Članak 273. – Sankcije predviđene u slučaju nepoštovanja obveza poreznog obveznika – Načela proporcionalnosti i neutralnosti PDV-a – Pravo na odbitak PDV-a – Usklađenost sankcija”

U predmetu C-418/22,

povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio tribunal de première instance du Luxembourg (Prvostupanjski sud u Luxembourgu, Belgija), odlukom od 8. lipnja 2022., koju je Sud zaprimio 21. lipnja 2022., u postupku

SA CEZAM

protiv

État belge

SUD (deveto vijeće),

u sastavu: L. S. Rossi, predsjednica vijeća, J.-C. Bonichot (izvjestitelj) i S. Rodin, suci,

nezavisni odvjetnik: A. Rantos,

tajnik: A. Calot Escobar,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:

–        za belgijsku vladu, P. Cottin, J.-C. Halleux i C. Pochet, u svojstvu agenata,

–        za Europsku komisiju, S. Delaude i J. Jokubauskaitė, u svojstvu agenata,

odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,

donosi sljedeću

Presudu

1        Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 62. točke 2., članaka 63., 167., 206., 250. i 273. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.) kao i načela proporcionalnosti i porezne neutralnosti.

2        Zahtjev je upućen u okviru spora između društva SA CEZAM i État belge (Belgijska Država), povodom nekoliko odluka koje je donijela belgijska porezna uprava kojima se tom društvu izriču novčane kazne za povrede propisa o porezu na dodanu vrijednost (PDV).

 Pravni okvir

 Pravo Unije

3        Članak 62. točka 2. Direktive 2006/112 propisuje:

„Za potrebe ove Direktive:

[...]

(2)      ‚obveza obračuna’ PDV-a nastaje kad porezna vlast ima pravo po zakonu, u danom trenutku, tražiti plaćanje poreza od osobe koja je odgovorna za [njegovo] plaćanje, čak i u slučaju kad je vrijeme plaćanja odgođeno.”

4        Člankom 63. te direktive predviđa se:

„Oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju po isporuci robe ili usluga.”

5        Članak 167. navedene direktive glasi kako slijedi:

„Pravo na odbitak nastaje u trenutku kad nastaje obveza obračuna poreza koji se može odbiti.”

6        Članak 203. te direktive propisuje:

„PDV je dužna platiti svaka osoba koja iskaže PDV na računu.”

7        Članak 206. Direktive 2006/112 predviđa:

„Svaki porezni obveznik koji je dužan plaćati PDV mora plaćati neto iznos PDV-a pri podnošenju prijave PDV-a predviđene člankom 250. [Međutim] [d]ržave članice mogu odrediti drugi datum za plaćanje tog iznosa ili zahtijevati međuplaćanje.”

8        Članak 250. stavak 1. te direktive glasi kako slijedi:

„Svaki porezni obveznik dužan je podnijeti prijavu PDV-a, u kojoj se navode svi podaci koji su potrebni za izračun poreza za koji je nastala obveza obračuna i odbitaka, te ukoliko je to potrebno za utvrđivanje osnovice za razrez, ukupna vrijednost transakcija koje se odnose na takav porez i odbitke, te vrijednost svake izuzete transakcije.”

9        Članak 273. prvi stavak Direktive 2006/112 propisuje:

„Države članice mogu propisati i druge obveze koje smatraju potrebnima da bi osigurale pravilnu naplatu PDV-a, te da bi spriječile utaju, uz poštivanje jednakog postupanja s domaćim transakcijama i transakcijama koje obavljaju porezni obveznici između država članica, te pod uvjetom da te obveze u trgovini između država članica ne uzrokuju formalnosti povezane s prelaskom preko granice.”

 Belgijsko pravo

10      Članak 53. stavak 1. loija du 3 juillet 1969, créant le code de la taxe sur la valeur ajoutée (Zakon od 3. srpnja 1969. o uvođenju Zakonika o porezu na dodanu vrijednost) (Moniteur belge od 17. srpnja 1969., str. 7046.), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: Zakonik o PDV-u), predviđa:

„Porezni obveznik, osim onoga koji nema nikakvo pravo na odbitak, dužan je ispuniti sljedeće obveze:

[...]

2°      svaki mjesec podnijeti poreznu prijavu u kojoj navodi:

(a)      iznos transakcija iz ovog zakonika koje je proveo ili koje su mu izvršene tijekom prethodnog mjeseca u okviru njegove gospodarske djelatnosti;

(b)      iznos poreza za koji je nastala obveza obračuna, odbitaka i ispravaka koji će se izvršiti

[...]

3°      platiti, u roku određenom za podnošenje svoje prijave iz točke 2°, dugovani porez. [...].”

11      U skladu s člankom 70. stavkom 1. tog zakonika:

„Za svaku povredu obveze plaćanja poreza, može se izreći novčana kazna koja je dvostruko veća od iznosa poreza koji nije plaćen ili je nepravodobno plaćen.

[...]”

12      Članak 1. arrêté royal no 41, du 30 janvier 1987, fixant le montant des amendes fiscales proportionnelles en matière de TVA (Kraljevska uredba br. 41 od 30. siječnja 1987. o utvrđivanju iznosa proporcionalnih poreznih novčanih kazni u području PDV-a) (Moniteur belge od 7. veljače 1987., str. 1709., u daljnjem tekstu: Kraljevska uredba br. 41) određuje:

„Ljestvica smanjenja proporcionalnih poreznih novčanih kazni u području poreza na dodanu vrijednost utvrđuje se:

1°      [...] za povrede počinjene nakon 31. listopada 1993. u tablici G Priloga ovoj uredbi, u slučaju povreda iz članka 70. [stavka 1.] [Zakonika o PDV-u];

[...]”

13      Članak 1. drugi stavak te uredbe predviđa da se „ljestvica smanjenja predviđena u tablicama A do J Priloga ovoj uredbi ne primjenjuje u slučaju povreda počinjenih s namjerom izbjegavanja poreza ili omogućavanja izbjegavanja plaćanja poreza”.

14      Prilog Kraljevskoj uredbi br. 41 sadržava „tablicu G”, naslovljenu „Novčane kazne za povrede iz članka 70. [stavka 1. Zakonika o PDV-u]”. Njezina rubrika V., naslovljena „Nepravilnosti utvrđene tijekom računovodstvenog nadzora u pogledu njegova sadržaja”, u slučaju „oporezivih transakcija koje nisu u cijelosti ili djelomično evidentirane ili su nepravodobno navedene u prijavi predviđenoj u tu svrhu”, predviđa određivanje paušalne novčane kazne u iznosu od 10 % dugovanog poreza kada je „iznos poreza dugovanih za revidirano razdoblje od jedne godine” „[m]anji od ili jednak 1250,00 eura”, a iznos paušalne novčane kazne od 20 % dugovanog poreza kada je taj iznos „[v]iši od 1250,00 eura”.

 Glavni postupak i prethodna pitanja

15      Tužbom od 15. svibnja 2018. CEZAM, društvo sa sjedištem u Belgiji koje djeluje u sektoru stolarstva i staklarstva, podnijelo je tužbu tribunalu de première instance du Luxembourg (Prvostupanjski sud u Luxembourgu, Belgija), sudu koji je uputio zahtjev, protiv triju odluka belgijske porezne uprave dostavljenih u siječnju odnosno u ožujku 2018., kojima su tom društvu izrečene, među ostalim, porezne novčane kazne.

16      U tom je pogledu nesporno da društvo CEZAM od lipnja 2013. nije podnijelo periodične prijave PDV-a i da je belgijska porezna uprava najprije sastavila porezno rješenje za 2013. godinu koje je dostavila društvu CEZAM. Potom je u kolovozu 2016. godine proveden nadzor nad njegovim računovodstvom. Budući da nisu podnesene periodične prijave PDV-a za 2014. i 2015. godinu, belgijska porezna uprava provela je oporezivanje po službenoj dužnosti za te godine. Naposljetku, nakon što je tijekom 2017. utvrdila da CEZAM nije podnio sve zahtijevane periodične prijave te da nije platio dugovani PDV, belgijska porezna uprava donijela je 2018. tri odluke navedene u točki 15. ove presude.

17      CEZAM opravdava nepostojanje prijava činjenicom da mu je belgijska porezna uprava odbila plan namirenja dugova na osnovi PDV-a. On među ostalim osporava iznos novčanih kazni koji odgovara iznosu od 20 % PDV-a koji bi se dugovao prije uračunavanja PDV-a koji se može odbiti. U svrhu izračuna novčanih kazni porezna uprava trebala je uzeti u obzir iznos PDV-a koji joj je trebao biti stvarno plaćen, odnosno iznos nakon uračunavanja PDV-a koji se može odbiti. Pristup koji je u ovom slučaju primijenila porezna uprava povređuje pravo na odbitak pretporeza i načelo porezne neutralnosti.

18      U tom se pogledu CEZAM poziva na presude od 9. srpnja 2015., Salomie i Oltean (C-183/14, EU:C:2015:454) i od 8. svibnja 2019., EN.SA. (C-712/17, EU:C:2019:374) i među ostalim ističe da načelo proporcionalnosti državama članicama nameće da ne primjenjuju novčanu kaznu u iznosu jednakom PDV-u koji se može odbiti jer bi takva novčana kazna lišila pravo na odbitak njegove biti.

19      Belgijska Država ističe da se rješenje iz presude od 8. svibnja 2019., EN.SA. (C-712/17, EU:C:2019:374), ne može prenijeti na spor koji se vodi pred sudom koji je uputio zahtjev. Naime, ta se presuda odnosi na situaciju u kojoj su, unatoč nepostojanju oporezivih transakcija, izdani računi u kojima je bio naveden PDV. Njihov izdavatelj platio je PDV i uklonio svaki rizik od gubitka poreznih prihoda. U takvoj situaciji, načelu proporcionalnosti i članku 203. Direktive 2006/112, prema kojem postoji obveza plaćanja PDV-a iskazanog na računu, protivi se izricanje novčane kazne u iznosu od 100 % neosnovano odbijenog PDV-a.

20      U ovom slučaju Belgijska Država tvrdi da je CEZAM bio sankcioniran zbog povrede obveze prijave i plaćanja PDV-a. Ta je obveza bitna za funkcioniranje sustava PDV-a u kojem porezni obveznik ima ulogu osobe koja ubire porez. Time što nije uplatio PDV naplaćen od svojih klijenata, CEZAM je ostvario prednost na štetu državne riznice. Osim toga, novčane kazne iznose samo 20 % iznosa PDV-a koji je trebao biti plaćen. U vezi s potonjim, pravo na odbitak je mogućnost koju porezni obveznik može ostvariti upisom PDV-a koji treba odbiti u svoje periodične prijave.

21      S obzirom na te argumente, sud koji je uputio zahtjev podsjeća na to da iz sudske prakse Suda proizlazi da su u području PDV-a države članice načelno ovlaštene odabrati sankcije koje smatraju primjerenima, pod uvjetom da ne prekoračuju ono što je nužno za postizanje ciljeva osiguranja pravilne naplate poreza i izbjegavanja utaje (presuda od 26. travnja 2017., Farkas, C-564/15, EU:C:2017:302, t. 59. i 60.). Također podsjeća na to da mjere poduzete radi postizanja tih ciljeva ne smiju dovesti u pitanje neutralnost PDV-a (presuda od 11. travnja 2013., Rusedespred, C-138/12, EU:C:2013:233, t. 29.). U tom pogledu, sud koji je uputio zahtjev osim toga poziva se na mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu EN.SA. (C-712/17, EU:C:2019:35, t. 62).

22      Međutim, taj sud smatra da se načelo porezne neutralnosti ne primjenjuje izravno za određivanje sankcija primjenjivih u slučaju povrede pravila u području PDV-a. Unatoč tomu, pita treba li uzeti u obzir to načelo kako bi se utvrdilo poštuju li sankcije koje su u ovom slučaju izrečene društvu CEZAM načelo proporcionalnosti.

23      Usto, sud koji je uputio zahtjev ističe da su te sankcije bile određene na temelju belgijskog propisa kojem je cilj kažnjavanje povreda počinjenih bez namjere izbjegavanja PDV-a.

24      U tim je okolnostima tribunal de première instance du Luxembourg (Prvostupanjski sud u Luxembourgu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„1.      Protivi li se članku 62. [točki 2.], člancima 63., 167., 206., 250. i 273. Direktive Vijeća 2006/112[...] i načelu proporcionalnosti, kako se ono tumači, među ostalim, u presudi Suda od 8. svibnja 2019., EN.SA. [(C-712/17, EU:C:2019:374)], u vezi s načelom neutralnosti, nacionalni propis kao što su članak 70. stavak 1. Zakonika o PDV-u, članak 1. i rubrika V. tablice G Priloga Kraljevskoj uredbi br. 41 o određivanju iznosa proporcionalnih poreznih novčanih kazni u području poreza na dodanu vrijednost, na temelju kojeg se u slučaju nepravilnosti utvrđenih prilikom računovodstvene kontrole u pogledu njegova sadržaja, kako bi se sankcionirale oporezive transakcije koje nisu upisane, u cijelosti ili djelomično i u iznosu većem od 1250 eura, povreda sankcionira nižom paušalnom novčanom kaznom po stopi od 20 % dugovanog poreza, a da se pritom plaćeni pretporez, koji nije odbijen zbog toga što nije podnesena prijava, ne može odbiti za potrebe izračuna novčane kazne i iako se na temelju članka 1. drugog stavka Kraljevske uredbe br. 41 ljestvica smanjenja predviđena u tablicama A do J Priloga predmetnoj uredbi može primijeniti samo pod uvjetom da su sankcionirane povrede počinjene bez namjere da se izbjegne ili omogući izbjegavanje poreza?

2.      Utječe li na odgovor na to pitanje okolnost da je porezni obveznik eventualno dobrovoljno platio iznos poreza za koji je nastala obveza obračuna nakon kontrole kako bi se ispravilo nedovoljno plaćanje poreza i, slijedom toga, postigao cilj osiguravanja pravilne naplate tog poreza?”

 O prethodnim pitanjima

25      Svojim pitanjima koja valja ispitati zajedno sud koji je uputio zahtjev u biti želi znati treba li članak 62. točku 2. i članke 63., 167., 206., 250. i 273. Direktive 2006/112 kao i načela proporcionalnosti i porezne neutralnosti tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis na temelju kojeg se nepoštovanje obveze prijave i uplate PDV-a u državnu riznicu kažnjava paušalnom novčanom kaznom u iznosu od 20 % iznosa PDV-a koji bi se dugovao prije uračunavanja PDV-a koji se može odbiti.

26      U tom pogledu, valja podsjetiti na to da iz članaka 2. i 273. Direktive 2006/112 u vezi s člankom 4. stavkom 3. UEU-a proizlazi da države članice imaju obvezu poduzimati sve zakonodavne i upravne mjere koje mogu osigurati cjelovitu naplatu dugovanog PDV-a na svojim državnim područjima te suzbijati utaju poreza (presuda od 2. svibnja 2018., Scialdone, C-574/15, EU:C:2018:295, t. 26.).

27      U nedostatku usklađenosti zakonodavstva Unije u području sankcija primjenjivih na slučajeve neispunjenja uvjeta predviđenih sustavom uvedenim tim zakonodavstvom, države članice i dalje su nadležne odabrati sankcije koje smatraju primjerenima. Međutim, one su dužne izvršavati svoju nadležnost poštujući pravo Unije i njegova opća načela i, posljedično, načelo proporcionalnosti i porezne neutralnosti (vidjeti u tom smislu presude od 29. srpnja 2010., Profaktor Kulesza, Frankowski, Jóźwiak, Orłowski, C-188/09, EU:C:2010:454, t. 29. i od 9. srpnja 2015., Salomie i Oltean, C-183/14, EU:C:2015:454, t. 62.).

28      Također valja posjetiti na to da su prilikom odabira sankcija, države članice obvezne poštovati načelo djelotvornosti koje od država članica zahtijeva da uspostave učinkovite i odvraćajuće sankcije radi borbe protiv kršenja usklađenih pravila u području PDV-a te radi zaštite financijskih interesa Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 2. svibnja 2018., Scialdone, C-574/15, EU:C:2018:295, t. 28. i 33.).

29      Usto, osim članka 273. Direktive 2006/112, sud koji je uputio zahtjev u svojem prvom pitanju upućuje na nekoliko drugih odredbi te direktive. Međutim, one se ne čine relevantnima za odgovor na postavljena pitanja koja se odnose na kriterije za određivanje toga poštuje li sankcija u području PDV-a načela proporcionalnosti i porezne neutralnosti. Stoga na preformulirano pitanje valja odgovoriti samo u dijelu u kojem se odnosi na članak 273. Direktive 2006/112, tumačen s obzirom na navedena načela.

30      Što se tiče, s jedne strane, načela proporcionalnosti, sankcije predviđene nacionalnim pravom na temelju članka 273. Direktive 2006/112 ne smiju prelaziti ono što je nužno za postizanje ciljeva pravilne naplate poreza i sprečavanja utaje. Kako bi se ocijenilo je li sankcija u skladu s načelom proporcionalnosti, treba uzeti u obzir osobito prirodu i ozbiljnost povrede koja se tom sankcijom kažnjava kao i načine utvrđivanja njezina iznosa (vidjeti u tom smislu presudu od 26. travnja 2017., Farkas, C-564/15, EU:C:2017:302, t. 60. i navedenu sudsku praksu).

31      Iako je na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni je li iznos novčanih kazni izrečenih društvu CEZAM u skladu s načelom proporcionalnosti, taj sud ipak valja uputiti na određene elemente koji mu omogućuju da provede tu ocjenu.

32      Što se tiče prirode i težine povreda koje se kažnjavaju predmetnim novčanim kaznama, iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da povrede koje se stavljaju na teret društvu CEZAM ne proizlaze iz pogreške u vezi s primjenom mehanizma PDV-a. Naime, tijekom duljeg razdoblja i unatoč nekoliko intervencija belgijskih poreznih tijela, to društvo nije prijavilo ni platilo dugovani PDV.

33      Osim toga, okolnost da je porezni obveznik nakon poreznog nadzora eventualno dobrovoljno ispravio nedostatke u plaćanju koje su utvrdila nadležna tijela može biti relevantna za ocjenu proporcionalnosti sankcije s obzirom na cilj osiguranja pravilne naplate poreza. Međutim, iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da u ovom slučaju nije došlo ni do kakvog dobrovoljnog ispravka.

34      Što se tiče načina određivanja sankcija koje treba primijeniti, iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da belgijsko pravo predviđa sustav stupnjevanja novčanih kazni. Naime, na temelju članka 70. stavka 1. Zakonika o PDV-u, povreda obveze plaćanja poreza kažnjiva je novčanom kaznom koja je dvostruko veća od PDV-a koji bi se dugovao prije uračunavanja PDV-a koji se može odbiti. Međutim, u nedostatku namjere utaje, Kraljevska uredba br. 41 predviđa da se iznos novčane kazne smanjuje na 20 % odnosno 10 % PDV-a koji bi se dugovao prije uračunavanja PDV-a koji se može odbiti, ovisno o tome prelazi li iznos dugovanih poreza za razdoblje nad kojim je proveden nadzor iznos od 1250,00 eura.

35      U svakom slučaju i podložno provjerama koje mora izvršiti sud koji je uputio zahtjev, ne nameće se zaključak da s obzirom na prirodu i težinu povreda koje se stavljaju na teret društvu CEZAM i s obzirom na zahtjeve koji se odnose na učinkovitu i odvraćajuću prirodu sankcija u području PDV-a, izricanje novčanih kazni u iznosu od 20 % PDV-a koji bi se dugovao prije uračunavanja PDV-a koji se može odbiti prekoračuje ono što je nužno kako bi se osigurala pravilna naplata poreza i spriječila utaja.

36      S druge strane, kad je riječ o načelu porezne neutralnosti, ono zahtijeva da se odbitak pretporeza odobri ako su zadovoljeni materijalni uvjeti, čak i ako porezni obveznici nisu ispunili određene formalne uvjete. Posljedično, kada porezna uprava raspolaže potrebnim podacima kako bi utvrdila da su materijalni uvjeti ispunjeni, ta uprava ne smije uvesti dodatne uvjete koji za učinak mogu imati onemogućavanje izvršavanja prava na odbitak (vidjeti u tom smislu presudu od 9. srpnja 2015., Salomie i Oltean, C-183/14, EU:C:2015:454, t. 58. i 59. i navedenu sudsku praksu).

37      Međutim, u ovom slučaju nijedan element spisa kojim Sud raspolaže ne dokazuje da novčane kazne izrečene društvu CEZAM ili belgijski propis primijenjen radi određivanja njihova iznosa, odnosno članak 70. stavak 1. Zakonika o PDV-u, u vezi s Kraljevskom uredbom br. 41, mogu dovesti u pitanje pravo na odbitak pretporeza. Konkretno, čini se da se tim odredbama ne protivi to da se porezni obveznik može pozvati na takvo pravo na odbitak. U tom pogledu iz očitovanja belgijske vlade proizlazi da su prilikom utvrđivanja poreznog duga društva CEZAM belgijska porezna tijela po službenoj dužnosti provela odbitak pretporeza.

38      Osim toga, valja istaknuti da predmet u glavnom postupku nije usporediv s onim u kojem je donesena presuda od 9. srpnja 2015., Salomie i Oltean (C-183/14, EU:C:2015:454, t. 60. do 64.), na koju se CEZAM pozvao pred sudom koji je uputio zahtjev, s obzirom na to da se predmet u kojem je donesena ta presuda odnosio na nacionalnu upravnu praksu na temelju koje se nepoštovanje određenih formalnih zahtjeva u svrhu nadzora, poput obveze poreznog obveznika da bude identificiran u svrhu PDV-a, predviđene člankom 214. Direktive 2006/112, ili obveze prijave početka, promjene ili prestanka djelatnosti, predviđene člankom 213. te direktive, nije sankcioniralo primjenom novčane kazne proporcionalne težini povrede, nego odbijanjem prava na odbitak PDV-a, što je moglo dovesti u pitanje poreznu neutralnost.

39      Ovaj se predmet ne može usporediti ni s onim u kojem je donesena presuda od 8. svibnja 2019., EN.SA. (C-712/17, EU:C:2019:374), na koju se društvo CEZAM također poziva pred sudom koji je uputio zahtjev.

40      U tom pogledu valja podsjetiti na to da je Sud u točkama 43. i 44. te presude utvrdio da se načelu porezne neutralnosti protivi izricanje novčane kazne u iznosu od 100 % iznosa neosnovano odbijenog pretporeza, iako je PDV uredno plaćen u obliku izlaznog PDV-a i državna riznica nakon toga nije pretrpjela nikakav gubitak poreznih prihoda, s obzirom na to da je poštovanje tog načela osigurano mogućnošću država članica da predvide ispravak svakog neopravdano obračunanog poreza ako je osoba koja je izdala račun dokazala svoju dobru vjeru ili ako je pravodobno uklonila rizik od gubitka poreznih prihoda. Izricanjem te novčane kazne mogućnost ispravka poreznog duga koji je nastao na temelju članka 203. Direktive 2006/112 postala je uzaludna.

41      S druge strane, to nije slučaj u ovom predmetu jer je, s jedne strane, cilj novčanih kazni izrečenih društvu CEZAM sankcionirati namjerno propuštanje prijave i plaćanja izlaznog PDV-a tijekom duljeg razdoblja, pri čemu je propuštanje stvorilo opasnost od gubitka poreznih prihoda za državnu riznicu i jer, s druge strane, kao što je to navedeno u točki 37. ove presude, ni iz nacionalnih odredbi o kojima je riječ u glavnom postupku ni iz drugih elemenata spisa kojima Sud raspolaže ne proizlazi da te novčane kazne, čiji iznos ne prelazi 20 % PDV-a koji bi se dugovao prije uračunavanja PDV-a koji se može odbiti, dovode u pitanje ostvarivanje prava na odbitak pretporeza.

42      S obzirom na prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti tako da članak 273. Direktive 2006/112 kao i načela proporcionalnosti i porezne neutralnosti treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis na temelju kojeg se povreda obveze prijave i uplate PDV-a u državnu riznicu kažnjava paušalnom novčanom kaznom u iznosu od 20 % iznosa PDV-a koji bi se dugovao prije uračunavanja PDV-a koji se može odbiti, pod uvjetom da sud koji je uputio zahtjev provjeri proporcionalnost novčane kazne izrečene u glavnom postupku.

 Troškovi

43      Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (deveto vijeće) odlučuje:

Članak 273. Direktive 2006/112/EZ Vijeća od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost kao i načela proporcionalnosti i porezne neutralnosti

treba tumačiti na način da im se

ne protivi nacionalni propis na temelju kojeg se povreda obveze prijave i uplate poreza na dodanu vrijednost (PDV) u državnu riznicu kažnjava paušalnom novčanom kaznom u iznosu od 20 % iznosa PDV-a koji bi se dugovao prije uračunavanja PDV-a koji se može odbiti, pod uvjetom da sud koji je uputio zahtjev provjeri proporcionalnost novčane kazne izrečene u glavnom postupku.

Potpisi

*      Jezik postupka: francuski