BG
ES
CS
DA
DE
ET
EL
EN
FR
HR
IT
LV
LT
HU
MT
NL
PL
PT
RO
SK
SL
FI
SVInfo
References in this case
Highlight in text
Go02011R0282 — HR — 01.07.2021 — 005.001
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
|
►B |
PROVEDBENA UREDBA VIJEĆA (EU) br. 282/2011 od 15. ožujka 2011. o utvrđivanju provedbenih mjera za Direktivu 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (preinaka) ( L 077 23.3.2011, 1) |
Koju je izmijenila:
|
|
|
|||
|
br. |
stranica |
datum |
||
|
M1 |
UREDBA VIJEĆA (EU) br. 967/2012 od 9. listopada 2012. |
L 290 |
1 |
20.10.2012 |
|
►M2 |
PROVEDBENA UREDBA VIJEĆA (EU) br. 1042/2013 od 7. listopada 2013. |
L 284 |
1 |
26.10.2013 |
|
►M3 |
PROVEDBENA UREDBA VIJEĆA (EU) 2017/2459 od 5. prosinca 2017. |
L 348 |
32 |
29.12.2017 |
|
►M4 |
PROVEDBENA UREDBA VIJEĆA (EU) 2018/1912 od 4. prosinca 2018. |
L 311 |
10 |
7.12.2018 |
|
►M5 |
PROVEDBENA UREDBA VIJEĆA (EU) 2019/2026 od 21. studenoga 2019. |
L 313 |
14 |
4.12.2019 |
|
►M6 |
Koju je izmijenila: PROVEDBENA UREDBA VIJEĆA (EU) 2020/1112 od 20. srpnja 2020. |
L 244 |
9 |
29.7.2020 |
▼B
PROVEDBENA UREDBA VIJEĆA (EU) br. 282/2011
od 15. ožujka 2011.
o utvrđivanju provedbenih mjera za Direktivu 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost
(preinaka)
POGLAVLJE I.
PREDMET
Članak 1.
Ovom se Uredbom propisuju mjere za provedbu određenih odredbi glava od I. do V. i glava od VII. do XII. Direktive 2006/112/EZ.
POGLAVLJE II.
PODRUČJE PRIMJENE
(GLAVA I. DIREKTIVE 2006/112/EZ)
Članak 2.
Stjecanjem robe unutar Zajednice za potrebe članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive 2006/112/EZ ne smatra se:
(a)prijenos novih prijevoznih sredstava osobe koja nije porezni obveznik nakon promjene prebivališta, ako u trenutku isporuke nije bilo moguće primijeniti oslobođenje od plaćanja poreza navedeno u članku 138. stavku 2. točki (a) Direktive 2006/112/EZ;
(b)povrat novih prijevoznih sredstava osobe koja nije porezni obveznik u državu članicu iz koje su ta prijevozna sredstva prvotno dostavljena u skladu s oslobođenjem od plaćanja poreza navedenom u članku 138. stavku 2. točki (a) Direktive 2006/112/EZ.
Članak 3.
Ne dovodeći u pitanje članak 59.a prvi stavak točku (b) Direktive 2006/112/EZ, isporuka sljedećih usluga ne podliježe plaćanju PDV-a ako isporučitelj dokaže da se mjesto isporuke usluga utvrđeno u skladu s podstavkom 3. i 4. odjeljka 4. Poglavlja V. ove Uredbe nalazi izvan Zajednice:
(a)od 1. siječnja 2013. usluga navedena u članku 56. stavku 2. prvom podstavku Direktive 2006/112/EZ;
(b)od 1. siječnja 2015. usluge navedene u članku 58. Direktive 2006/112/EZ;
(c)usluge navedene u članku 59. Direktive 2006/112/EZ.
Članak 4.
Svaki porezni obveznik koji ima pravo na neoporezivanje stjecanja robe unutar Zajednice, u skladu s člankom 3. Direktive 2006/112/EZ, zadržava to pravo ako mu je u skladu s člankom 214. stavkom 1. podstavkom (d) ili (e) te Direktive dodijeljen identifikacijski broj za PDV za isporučene usluge, za koje podliježe obvezi plaćanja PDV-a, ili za usluge koje je isporučio unutar područja druge države članice za koje PDV plaća isključivo primatelj usluga.
Međutim, ako naveden porezni obveznik pošalje svoj identifikacijski broj za PDV isporučitelju usluga u vezi sa stjecanjem robe unutar Zajednice, smatra se da koristi mogućnost iz članka 3. stavka 3. navedene Direktive.
POGLAVLJE III.
POREZNI OBVEZNICI
(GLAVA III. DIREKTIVE 2006/112/EZ)
Članak 5.
Europsko gospodarsko interesno udruženje, (EGIU), utemeljeno u skladu s Uredbom (EEZ) br. 2137/85, koje isporučuje robu ili isporučuje usluge uz naknadu svojim članovima ili trećoj strani, porezni je obveznik u smislu članka 9. stavka 1. Direktive 2006/112/EZ.
POGLAVLJE IV.
▼M5
OPOREZIVE TRANSAKCIJE
(GLAVA IV. DIREKTIVE 2006/112/EZ)
ODJELJAK 1.
Isporuka robe
(Članci od 14. Do 19. Direktive 2006/112/EZ)
▼M5
Članak 5.a
Za potrebe primjene članka 14. stavka 4. Direktive 2006/112/EZ smatra se da je robu otpremio ili prevezao dobavljač ili da je to obavljeno u njegovo ime, među ostalim i ako dobavljač neizravno sudjeluje u otpremi ili prijevozu robe, osobito u sljedećim slučajevima:
(a)ako dobavljač otpremu ili prijevoz robe daje u podugovor trećoj strani koja robu dostavlja kupcu;
(b)ako otpremu ili prijevoz robe obavlja treća strana, ali dobavljač snosi potpunu ili djelomičnu odgovornost za dostavu robe kupcu;
(c)ako dobavljač izdaje račun i naplaćuje naknade za prijevoz od kupca i zatim ih uplaćuje trećoj strani koja će organizirati otpremu ili prijevoz robe;
(d)ako dobavljač na bilo koji način kupcu promiče usluge dostave koje pruža treća strana, uspostavlja kontakt između kupca i treće strane ili na drugi način trećoj strani pruža informacije potrebne za dostavu robe potrošaču.
Međutim, ne smatra se da je robu otpremio ili prevezao dobavljač ili da je to obavljeno u njegovo ime ako kupac sam prevozi robu ili ako kupac organizira dostavu robe s trećom stranom, a dobavljač ne sudjeluje izravno ili neizravno u obavljanju otpreme ili prijevoza te robe odnosno u pomoći s organizacijom.
Članak 5.b
Za potrebe primjene članka 14.a Direktive 2006/112/EZ pojam „omogućuje” znači upotreba elektroničkog sučelja kako bi se kupcu i dobavljaču koji nudi robu na prodaju upotrebom elektroničkog sučelja omogućila uspostava kontakta koji rezultira isporukom robe upotrebom tog elektroničkog sučelja.
Međutim, porezni obveznik ne omogućuje isporuku robe ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a)taj porezni obveznik ni izravno ni neizravno ne određuje nijedan od uvjeta pod kojima se obavlja isporuka;
(b)taj porezni obveznik ni izravno ni neizravno ne sudjeluje u odobravanju terećenja kupca u odnosu na izvršenu uplatu;
(c)taj porezni obveznik ni izravno ni neizravno ne sudjeluje u naručivanju ili dostavi robe.
Članak 14.a Direktive 2006/112/EZ ne primjenjuje se na poreznog obveznika koji samo pruža bilo što od sljedećeg:
(a)obradu plaćanja koja se odnose na isporuku robe;
(b)navođenje ili oglašavanje robe;
(c)preusmjeravanje ili prijenos kupaca na druga elektronička sučelja gdje se roba nudi na prodaju bez ikakvog daljnjeg sudjelovanja u isporuci.
Članak 5.c
Za potrebe primjene članka 14.a Direktive 2006/112/EZ porezni obveznik za kojeg se smatra da je sam primio i isporučio robu nije odgovoran za plaćanje PDV-a u iznosu većem od PDV-a koji je prijavio i platio za te isporuke ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a)porezni obveznik za točnu prijavu i plaćanje PDV-a na te isporuke ovisi o informacijama koje mu pružaju dobavljači koji prodaju robu upotrebom elektroničkog sučelja ili koje mu pružaju druge treće strane;
(b)informacije iz točke (a) su pogrešne;
(c)porezni obveznik može dokazati da nije znao i da se nije moglo razumno očekivati da zna da su te informacije netočne.
Članak 5.d
Osim ako raspolaže suprotnim informacijama, porezni obveznik za kojeg se smatra da je primio i isporučio robu na temelju članka 14.a Direktive 2006/112/EZ smatra da:
(a)osoba koja prodaje robu upotrebom elektroničkog sučelja porezni je obveznik;
(b)osoba koja kupuje tu robu nije porezni obveznik.
ODJELJAK 2.
Isporuka usluga
(Članci od 24. Do 29. Direktive 2006/112/EZ)
▼B
Članak 6.
1. Usluge restorana i dostave pripremljene hrane i pića su usluge koje uključuju isporuku pripremljene ili nepripremljene hrane ili pića ili oboje, za prehranu ljudi, popraćene dostatnim popratnim uslugama koje omogućuju njihovu izravnu potrošnju. Isporuka hrane ili pića ili oboje predstavlja samo jednu komponentu cjelovite ponude, pri čemu prevladavaju usluge. Usluge restorana su isporuke takvih usluga u prostorijama isporučitelja, dok usluge dostave pripremljene hrane i pića predstavljaju isporuku takvih usluga izvan prostorija isporučitelja. 2. Isporuka pripremljene ili nepripremljene hrane ili pića ili oboje, uključujući prijevoz ili bez njega, no bez drugih dodatnih usluga, se ne smatraju uslugama restorana ili opskrbe pripremljenom hranom i pićima u smislu stavka 1.▼M2
Članak 6.a
1.Telekomunikacijske usluge u smislu članka 24. stavka 2. Direktive 2006/112/EZ posebice obuhvaćaju sljedeće:
(a)fiksne i mobilne telefonske usluge za prijenos i komutaciju tonskog prijenosa, podatkovnog prijenosa i videoprijenosa, uključujući telefonske usluge s videosastavnicom (videotelefonske usluge);
(b)telefonske usluge pružene putem interneta uključujući govor preko IP mreže (VoIP);
(c)govornu poštu, poziv na čekanju, prosljeđivanje poziva, identifikaciju pozivatelja, trosmjerno pozivanje i ostale usluge upravljanja pozivima;
(d)usluge osobnog poziva (paging);
(e)audiotekstualne usluge;
(f)telefaks, telegraf i teleks;
(g)pristup internetu uključujući i World Wide Web;
(h)privatne mrežne veze koje pružaju telekomunikacijske poveznice za isključivu upotrebu korisnika usluga.
2.Telekomunikacijske usluge u smislu članka 24. stavka 2. Direktive 2006/112/EZ ne obuhvaćaju sljedeće:
(a)elektronički isporučene usluge;
(b)usluge radijskog i televizijskog emitiranja (dalje u tekstu „usluge emitiranja”).
Članak 6.b
1. Usluge emitiranja uključuju usluge koje se sastoje od audiosadržaja i audiovizualnog sadržaja poput radijskih ili televizijskih programa koje isporučitelji medijskih usluga pružaju široj javnosti putem komunikacijskih mreža i u okviru uredničkih odgovornosti, za istodobno slušanje ili gledanje, na osnovi programskog rasporeda. 2.Stavak 1. posebice obuhvaća sljedeće:
(a)radijske ili televizijske programe koji se prenose ili se ponovo prenose putem radijske ili televizijske mreže;
(b)radijske ili televizijske programe koji se distribuiraju putem interneta ili sličnih elektroničkih mreža (IP streaming), ako se emitiraju istodobno sa svojim prijenosom ili ponovnim prijenosom putem radijske ili televizijske mreže.
3.Stavak 1. ne obuhvaća sljedeće:
(a)telekomunikacijske usluge;
(b)elektronički isporučene usluge;
(c)pružanje informacija o posebnim programima na zahtjev;
(d)prijenos prava emitiranja ili prijenosa;
(e)lizing tehničke opreme ili prostorija za prijam programa;
(f)radijske ili televizijske programe distribuirane putem interneta ili sličnih elektroničkih mreža (IP streaming), osim ako se emitiraju istodobno sa svojim prijenosom ili ponovnim prijenosom putem radijske ili televizijske mreže.
▼B
Članak 7.
1. „Elektronički isporučene usluge”, kako je navedeno u Direktivi 2006/112/EZ uključuju usluge koje su dostavljene putem interneta ili putem elektroničke mreže, a čija priroda omogućava da se u velikoj mjeri obavljaju automatizirano i s minimalnim čovjekovim sudjelovanjem, te u odsutnosti informacijske tehnologije ne bi mogle opstati. 2.Stavak 1. obuhvaća, posebno sljedeće:
(a)isporuku digitaliziranih proizvoda, uključujući programsku opremu i njezinu izmjenu ili nadogradnju;
(b)usluge koje omogućuju ili podupiru poslovnu ili osobnu nazočnost u elektroničkoj mreži, kao što su internetske stranice ili mrežno mjesto;
(c)usluga koju računalo automatski isporučuje putem interneta ili elektroničke mreže, kao odgovor na primateljev poseban unos podataka;
(d)prijenos uz naknadu prava na prodaju robe ili usluga na internetskoj stranici koja djeluje kao tržište online na kojem potencijalni kupci pomoću automatiziranog postupka ulažu svoje ponude i na kojoj su stranke obaviještene o prodaji putem elektroničke pošte koja je automatski poslana s računala;
(e)internetski paketi informacijskih usluga, (ISP-i), u kojima telekomunikacijska stavka predstavlja pomoćni i podređeni dio (tj. paketi koji nude više od samog pristupa internetu i koji uključuju druge elemente, kao na primjer sadržajne stranice kojima je omogućen pristup vijestima, izvještajima o vremenskoj prognozi ili turističkim informacijama; igrama; smještaj internetska stranica; pristup raspravama online itd.);
(f)upute navedene u Prilogu I.
▼M2
3.Stavak 1. ne obuhvaća sljedeće:
(a)usluge emitiranja;
▼B
(b)telekomunikacijske usluge;
(c)robu, čija je narudžba i obrada provedena elektroničkim putem;
(d)CD-ROM-ovi, diskete i slični fizički nosači zapisa;
(e)tiskani materijali, kao što su knjige, glasila, novine ili časopisi;
(f)CD-i i audio kasete;
(g)video kasete i DVD-i;
(h)igre na CD-ROM-ovima;
(i)usluge profesionalaca, kao što su odvjetnici i financijski savjetnici, koji savjetuju kupce putem elektroničke pošte;
(j)usluge podučavanja u slučaju kad se sadržaj poduke prenosi putem interneta ili elektroničke pošte (posebno putem udaljene poveznice);
(k)usluge fizičkog popravka računalne opreme bez izravnog pristupa internetu;
(l)usluge pohrane podataka bez izravnog pristupa internetu;
(m)usluge oglašavanja, posebno u novinama, na plakatima i na televiziji;
(n)usluge telefonske službe za korisnike;
(o)usluge podučavanja koje uključuju učenje na daljinu, kao što su tečajevi putem pošte;
(p)usluge konvencionalnih dražbi koje se oslanjaju na izravno čovjekovo sudjelovanje, bez obzira na način ulaganja ponuda;
▼M2 —————
▼M2
(t)pružanje internetskih usluga prodaje ulaznica s područja kulture, umjetnosti, sporta, znanosti, obrazovanja, zabave ili sličnih usluga rezerviranih putem interneta;
(u)smještaj, najam osobnih vozila, usluge restorana, putničkog prijevoza ili slične usluge rezervirane putem interneta.
▼B
Članak 8.
Ako porezni obveznik samo sastavlja različite dijelove stroja koje mu je u cijelosti dostavio naručitelj, ta transakcija predstavlja isporuku usluga u smislu članka 24. stavka 1. Direktive 2006/112/EZ.
Članak 9.
Prodaja opcije, kada takva prodaja predstavlja transakciju u području primjene članka 135. stavka 1. točke (f) Direktive 2006/112/EZ, predstavlja isporuku usluga u smislu članka 24. stavka 1. navedene Direktive. Ta isporuka usluga se razlikuje od osnovnih transakcija na koje se usluga odnosi.
▼M2
Članak 9.a
1. Za primjenu članka 28. Direktive 2006/112/EZ, ako se elektronički isporučene usluge isporučuju putem telekomunikacijske mreže, sučelja ili portala poput tržišta aplikacija, smatra se da porezni obveznik koji sudjeluje u toj isporuci djeluje u svoje ime, ali za račun pružatelja tih usluga osim ako je taj pružatelj izričito naznačen kao isporučitelj od strane tog poreznog obveznika i ako se to uključi u ugovorne aranžmane između stranaka.Kako bi se moglo smatrati da je porezni obveznik izričito naveo pružatelja elektronički isporučenih usluga kao isporučitelja tih usluga, moraju se poštovati sljedeći uvjeti:
(a)na računu koji izdaje ili na raspolaganje stavlja svaki porezni obveznik koji sudjeluje u isporuci elektronički isporučenih usluga moraju se navesti takve usluge i njihov isporučitelj;
(b)na računu ili potvrdi koji se izdaju ili stavljaju na raspolaganje korisniku usluga moraju se navesti elektronički isporučene usluge i njihov isporučitelj.
Za potrebe ovog stavka, porezni obveznik koji, u pogledu isporuke elektronički isporučenih usluga, odobrava naplatu od korisnika usluga ili isporuku usluga ili utvrđuje opće uvjete isporuke, ne smije izričito navesti drugu osobu kao isporučitelja tih usluga.
2. Stavak 1. primjenjuje se i kada se telefonske usluge koje se isporučuju putem interneta, uključujući govor putem internetskog protokola (VoIP), isporučuju putem telekomunikacijske mreže, sučelja ili portala poput tržišta aplikacija i pod istim uvjetima kako su utvrđeni u tom stavku. 3. Ovaj članak ne primjenjuje se na poreznog obveznika koji samo osigurava obradu plaćanja za elektronički isporučene usluge ili telefonske usluge koje se isporučuju putem interneta, uključujući govor putem IP mreže (VoIP), i ne sudjeluje u isporuci tih elektronički isporučenih usluga ili telefonskih usluga.▼B
POGLAVLJE V.
MJESTO OPOREZIVIH TRANSAKCIJA
ODJELJAK 1.
Koncepti
Članak 10.
1. Za primjenu članaka 44. i 45. Direktive 2006/112/EZ, mjesto na kojem porezni obveznik ima poslovni nastan je mjesto gdje se obavljaju djelatnosti središnje uprave poduzeća. 2. Kako bi se utvrdilo mjesto navedeno u stavku 1., potrebno je voditi računa o mjestu na kojem se donose ključne odluke u vezi sa središnjom upravom poduzeća, mjestu na kojem se nalazi sjedište poduzeća i mjestu na kojem se uprava sastaje.U slučaju kad kriteriji ne dopuštaju da se mjesto poslovnog nastana poduzeća utvrdi sa sigurnošću, mjesto na kojem se donose ključne odluke u vezi sa središnjom upravom poduzeća ima prednost.
3. Sama prisutnost poštanske adrese ne smije se smatrati mjestom poslovnog nastana poduzeća poreznog obveznika.Članak 11.
1. Za primjenu članka 44. Direktive 2006/112/EZ „stalni poslovni nastan” znači svaki poslovni nastan, osim poslovnog nastana poduzeća navedenog u članku 10. ove Uredbe, koji ima dostatan stupanj stalnosti i primjerenu strukturu osoblja i tehničkih sredstava koji mu omogućuju primanje i korištenje usluga koje su mu dostavljene za vlastite potrebe. 2.Za primjenu sljedećih članaka „stalni poslovni nastan” označava svaki poslovni nastan, osim poslovnog nastana poduzeća navedenog u članku 10. ove Uredbe, koji ima dostatan stupanj stalnosti i primjerenu strukturu osoblja i tehničkih sredstava koji mu omogućuju isporučivanje usluga koje pruža:
(a)članak 45. Direktive 2006/112/EZ;
(b)od 1. siječnja 2013., članak 56. stavak 2. drugi podstavak Direktive 2006/112/EZ;
(c)do 31. prosinca 2014., članak 58. Direktive 2006/112/EZ;
(d)članak 192.a Direktive 2006/112/EZ.
3. Postojanje identifikacijskog broja za PDV samo po sebi nije dostatno da bi se smatralo kako porezni obveznik ima stalni poslovni nastan.Članak 12.
Za potrebe primjene Direktive 2006/112/EZ, „stalno prebivalište” fizičke osobe, bez obzira je li riječ o poreznom obvezniku, je prebivalište upisano u popis stanovništva ili sličan popis, odnosno prebivalište koje je ta osoba naznačila relevantnim poreznim tijelima, osim ako postoji dokaz da navedeno prebivalište ne odražava stvarno stanje.
Članak 13.
„Uobičajeno boravište” fizičke osobe, bez obzira je li riječ o poreznom obvezniku ili nije, kako je navedeno u Direktivi 2006/112/EZ je mjesto na kojem fizička osoba najčešće boravi kao rezultat osobnih ili poslovnih veza.
U slučaju kad se poslovne veze nalaze u zemlji koja nije zemlja osobnih veza, ili kad poslovne veze ne postoje, mjesto uobičajenog boravišta utvrđuje se osobnim vezama koje ukazuju na usku vezu između fizičke osobe i mjesta u kojem živi.
▼M2
Članak 13.a
Mjesto gdje pravna osoba koja nije porezni obveznik ima poslovni nastan iz prvog podstavka članka 56. stavka 2. i članaka 58. i 59. Direktive 2006/112/EZ je:
(a)mjesto gdje se provode funkcije njezine glavne uprave; ili
(b)mjesto bilo koje druge poslovne jedinice koja ima dostatan stupanj trajnosti i primjerenu strukturu u smislu ljudskih i tehničkih resursa koji joj omogućuju primitak i korištenje isporučenih joj usluga za vlastite potrebe.
Članak 13.b
Za primjenu Direktive 2006/112/EZ, „nepokretnom imovinom” smatra se sljedeće:
(a)bilo koji određeni dio zemlje, na njezinoj površini ili ispod nje, na kojem se mogu uspostaviti vlasništvo i posjed;
(b)bilo koja zgrada ili građevina pričvršćeni za tlo iznad ili ispod razine mora koja se ne može lako rastaviti na dijelove ili pomicati;
(c)bilo koji predmet koji je ugrađen i sastavni je dio zgrade ili građevine bez kojeg su zgrada ili građevina nepotpuni, poput vrata, prozora, krovova, stepenica i dizala;
(d)bilo koji predmet, oprema ili stroj trajno ugrađen u zgradu ili građevinu koji se ne može ukloniti bez uništenja ili preinake zgrade ili građevine.
▼B
ODJELJAK 2.
Mjesto isporuke robe
(Članci 31. do 39. Direktive 2006/112/EZ)
▼M5 —————
▼B
Članak 15.
Dio putničkog prijevoza koji se vrši unutar Zajednice iz članka 37. Direktive 2006/112/EZ utvrđuje se na temelju izvršenog putovanja prijevoznog sredstva, a ne na temelju izvršenog putovanja pojedinog putnika.
ODJELJAK 3.
Mjesto stjecanja robe unutar Zajednice
(Članci 40., 41. i 42. Direktive 2006/112/EZ)
Članak 16.
U slučaju stjecanja robe unutar Zajednice u smislu članka 20. Direktive 2006/112/EZ, država članica u kojoj je završila otprema ili prijevoz ostvaruje svoje pravo na oporezivanje bez obzira na tretman PDV-a koji je primijenjen na transakciju u državi članici u kojoj su otprema ili prijevoz započeli.
Svaki zahtjev isporučitelja robe za ispravkom PDV-a koji je zaračunao i prijavio u državi članici u kojoj je otprema ili prijevoz robe započet, navedena država članica obrađuje u skladu sa svojim domaćim propisima.
ODJELJAK 4.
Mjesto isporuke usluga
(Članci od 43. do 59. Direktive 2006/112/EZ)
Članak 17.
1. Ako mjesto isporuke usluga ovisi o tome je li kupac porezni obveznik ili nije, status kupca se utvrđuje na temelju članaka od 9. do 13. i članka 43. Direktive 2006/112/EZ. 2. Pravna osoba koja nije porezni obveznik, a koja je u skladu s člankom 214. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2006/112/EZ za potrebe plaćanja PDV-a identificirana kao porezni obveznik ili od koje se zahtijeva da bude identificirana kao porezni obveznik zbog toga što njezina roba stečena unutar Zajednice podliježe PDV-u ili zbog toga što je iskoristila mogućnost da takve aktivnosti učini podložnim plaćanju PDV-a, je porezni obveznik u smislu članka 43. te Direktive.Članak 18.
1.Osim ako ne raspolaže sa suprotnom informacijom, isporučitelj smije smatrati da kupac s poslovnim nastanom unutar Zajednice ima status poreznog obveznika:
(a)ako mu je kupac dostavio svoj osobni identifikacijski broj za PDV, a isporučitelj ishodio potvrdu valjanosti navedenog identifikacijskog broja za PDV i s njim povezanim imenom i adresom u skladu s člankom 31. Uredbe Vijeća (EZ) br. 904/2010 od 7. listopada 2010. o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost ( 1 );
(b)ako kupac još uvijek nije primio osobni identifikacijski broj za PDV, ali je obavijestio isporučitelja da je za njega podnio zahtjev te ako isporučitelj ishodi bilo koji drugi dokaz kojim se dokazuje da je kupac porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, a od koje se zahtijeva da za potrebe obračunavanja PDV-a bude identificirana kao porezni obveznik i ako izvrši razumnu provjeru točnosti informacije koju mu je kupac dostavio uobičajenim poslovnim mjerama kao što su mjere koje se odnose na provjeru identiteta i plaćanja.
2. Osim ako raspolaže suprotnom informacijom, isporučitelj smije smatrati da je kupac s poslovnim nastanom u Zajednici osoba koja nije porezni obveznik, ako dokaže da mu kupac nije dostavio svoj osobni identifikacijski broj za PDV.▼M2
Međutim, neovisno o tome raspolaže li suprotnim informacijama, isporučitelj telekomunikacijskih usluga, usluga emitiranja ili elektronički isporučenih usluga smije smatrati da je korisnik usluga s poslovnim nastanom na području Zajednice osoba koja nije porezni obveznik dokle god mu taj korisnik usluga ne dostavi svoj osobni identifikacijski broj za PDV.
▼B
3.Osim ako raspolaže suprotnom informacijom, isporučitelj smije smatrati da je kupac s poslovnim nastanom izvan Zajednice porezni obveznik:
(a)ako od kupca ishodi potvrdu koju je izdalo tijelo nadležno za obračun poreza kupca, kao potvrdu da kupac sudjeluje u gospodarskim aktivnostima kako bi mu se omogućilo da ishodi povrat PDV-a, u skladu s Direktivom Vijeća 86/560/EEZ od 17. studenoga 1986. o usklađivanju zakonodavstava država članica o porezu na promet – Postupci za povrat poreza na dodanu vrijednost poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan na području Zajednice ( 2 );
(b)kad kupac ne posjeduje navedenu potvrdu, ako isporučitelj ima broj za PDV ili sličan broj koji kupcu dodjeljuje država u kojoj se nalazi poslovni nastan i koji se koristi kako bi se identificirala poduzeća, odnosno, bilo koji drugi dokaz kojim se dokazuje da je kupac porezni obveznik, te ako isporučitelj izvrši razumnu provjeru točnosti informacije koju mu je kupac dostavio uobičajenim poslovnim sigurnosnim mjerama, kao što su mjere koje se odnose na provjeru identiteta ili plaćanja.
Članak 19.
Za potrebe primjene pravila o mjestu isporuke usluga navedenih u člancima 44. i 45. Direktive 2006/112/EZ, porezni obveznici, ili pravne osobe koje nisu porezni obveznici, a za koje se smatra da su porezni obveznici, koji primaju usluge isključivo za osobnu uporabu, uključujući osobnu uporabu svojeg osoblja, smatraju se osobama koje nisu porezni obveznici.
Osim ako raspolaže suprotnom informacijom, kao što je informacija o prirodi isporučenih usluga, isporučitelj može smatrati da su usluge namijenjene gospodarskoj djelatnosti kupca ako za tu transakciju kupac dostavi svoj osobni identifikacijski broj za PDV.
Ako je ista usluga namijenjena i za osobnu uporabu, uključujući osobnu uporabu osoblja kupca, i za gospodarsku djelatnost, tada isporuka navedene usluge mora biti obuhvaćena isključivo člankom 44. Direktive 2006/112/EZ, pod uvjetom da navedeno ne rezultira zlouporabom.
Članak 20.
Ako se isporuka usluga izvršena za potrebe poreznog obveznika, ili pravne osobe koja nije porezni obveznik, ali za koju se smatra da je porezni obveznik, odnosi na područje primjene članka 44. Direktive 2006/112/EZ, te ako navedeni porezni obveznik ima poslovni nastan u jednoj zemlji ili, u odsutnosti poslovnog nastana poduzeća ili stalnog poslovnog nastana, ima stalno prebivalište i uobičajeno boravište u istoj zemlji, tad je navedena isporuka usluga oporeziva u toj zemlji.
Isporučitelj usluga na temelju informacije koju mu dostavi kupac utvrđuje to mjesto, te uobičajenim poslovnim sigurnosnim mjerama, kao što su mjere koje se odnose na provjeru identiteta ili plaćanja, provjerava navedenu informaciju.
Informacije mogu sadržavati identifikacijski broj za PDV koji je dodijelila država članica u kojoj se nalazi poslovni nastan kupca.
Članak 21.
Ako se isporuka usluga poreznom obvezniku, ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, ali koja se smatra poreznim obveznikom, odnosi na područje primjene članka 44. Direktive 2006/112/EZ, te kad porezni obveznik ima poslovni nastan u više zemalja, navedena isporuka usluga je oporeziva u zemlji poslovnog nastana poduzeća.
Međutim, u slučaju kad je usluga isporučena stalnom poslovnom nastanu poreznog obveznika smještenom u mjestu koje nije mjesto poslovnog nastana poduzeća, navedena isporuka je oporeziva u onom mjestu u kojem se nalazi stalni poslovni nastan koji prima navedenu uslugu i koji je koristi za svoje potrebe.
U slučaju kad porezni obveznik nema poslovni nastan niti stalni poslovni nastan, isporuka usluga je oporeziva u njegovom stalnom prebivalištu ili uobičajenom boravištu.
Članak 22.
1. Za potrebe identifikacije stalnog poslovnog nastana kupca kojem su isporučene usluge, isporučitelj provjerava prirodu i uporabu isporučene usluge.U slučaju kad zbog prirode i uporabe isporučene usluge nije moguće identificirati stalni poslovni nastan kojem je isporučena usluga, isporučitelj, prilikom identificiranja navedenog stalnog poslovnog nastana, posebnu pažnju mora obratiti na to identificiraju li ugovor, narudžbenica ili identifikacijski broj za PDV, koji je dodijelila država članica kupca, te koji mu je dostavio kupac, stalni poslovni nastan kao kupca navedene usluge i predstavlja li stalni poslovni nastan subjekt koji plaća navedenu uslugu.
Ako stalni poslovni nastan kupca kojem je isporučena usluga ne može biti utvrđen u skladu s prvim i drugim podstavkom ovog stavka, ili u slučaju kad se usluge obuhvaćene člankom 44. Direktive 2006/112/EZ dostavljaju poreznom obvezniku na temelju ugovora kojim je obuhvaćena jedna ili više usluga korištenih na način koji nije moguće identificirati ili količinski izmjeriti, isporučitelj smije s pravom smatrati da su usluge dostavljene na mjesto na kojem kupac ima sjedište poslovanja.
2. Primjena ovog članka ne dovodi u pitanje obveze kupca.Članak 23.
1. Isporuka usluga je od 1. siječnja 2013. u skladu s člankom 56. stavkom 2. prvim podstavkom Direktive 2006/112/EZ, oporeziva na mjestu na kojem kupac ima poslovni nastan ili, ako nema poslovni nastan, na mjestu na kojem kupac ima stalno prebivalište ili uobičajeno boravište, isporučitelj utvrđuje to mjesto na temelju činjenične informacije koju mu je dostavio kupac, te navedenu informaciju provjerava uobičajenim poslovnim sigurnosnim mjerama, kao što su mjere koje se odnose na provjeru identiteta ili plaćanja. 2. Kad je isporuka usluga u skladu s člancima 58. i 59. Direktive 2006/112/EZ oporeziva na mjestu na kojem kupac ima poslovni nastan ili, ako nema poslovni nastan, na mjestu na kojem ima stalno prebivalište ili uobičajeno boravište, isporučitelj to mjesto utvrđuje na temelju činjenične informacije koju mu je dostavio kupac, te navedenu informaciju provjerava uobičajenim poslovnim sigurnosnim mjerama, kao što su mjere koje se odnose na provjeru identiteta ili plaćanja.▼M2
Članak 24.
Kada se usluge obuhvaćene prvim podstavkom članka 56. stavka 2. ili člancima 58. i 59. Direktive 2006/112/EZ isporučuju osobi koja nije porezni obveznik s poslovnim nastanom u više od jedne države ili koja ima stalnu adresu u jednoj državi i uobičajeno boravište u drugoj, prednost se daje:
(a)kad se radi o pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, mjestu iz točke (a) članka 13.a ove Uredbe osim ako postoje dokazi da se usluga koristi u mjestu poslovne jedinice iz točke (b) tog članka;
(b)kad se radi o fizičkoj osobi, mjestu njezina uobičajenog boravišta osim ako postoje dokazi da se usluga upotrebljava u mjestu njezine stalne adrese.
▼M2
Odsjek 3.a
Pretpostavke za mjesto korisnika usluga
Članak 24.a
1. Za primjenu članaka 44., 58. i 59.a Direktive 2006/112/EZ, ako isporučitelj telekomunikacijskih usluga, usluga emitiranja ili elektronički isporučenih usluga pruža te usluge na mjestu poput telefonske govornice, telefonskog kioska, na mjestu pristupa bežičnom internetu, u kafiću, u restoranu ili predvorju hotela koji pružaju internetsku uslugu gdje je fizička nazočnost primatelja usluge na tom mjestu nužna kako bi mu se od strane isporučitelja ta usluga pružila, pretpostavlja se da korisnik usluga ima nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište na tom mjestu i da se usluga uistinu tamo koristi i uživa. 2. Ako je mjesto iz stavka 1. ovog članka na palubi broda, u zrakoplovu ili u vlaku koji prevozi putnike unutar Zajednice u skladu s člancima 37. i 57. Direktive 2006/112/EZ, država za određivanje mjesta je država polaska putničkog prijevoza.▼M3
Članak 24.b
Za primjenu članka 58. Direktive 2006/112/EZ, ako su telekomunikacijske usluge, usluge emitiranja ili elektronički isporučene usluge isporučene osobi koja nije porezni obveznik:
(a)putem njezine fiksne telefonske mreže, pretpostavlja se da korisnik usluga ima poslovni nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište na mjestu ugradnje fiksne telefonske linije;
(b)putem mobilnih mreža, pretpostavlja se da je mjesto gdje korisnik usluga ima poslovni nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište, u zemlji utvrđenoj prema mobilnom kodu zemlje SIM kartice korištene prilikom preuzimanja tih usluga;
(c)za čiju je upotrebu potreban dekoder ili sličan uređaj ili satelitska odnosno programska kartica i za koje se ne upotrebljava fiksna telefonska linija, pretpostavlja se da korisnik usluga ima poslovni nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište na mjestu gdje je smješten dekoder ili sličan uređaj, ili ako to mjesto nije poznato, na mjestu na koje se šalje satelitska odnosno programska kartica s ciljem da se tamo upotrebljava;
(d)u okolnostima koje nisu navedene u članku 24.a i u točkama (a), (b) i (c) ovog članka, pretpostavlja se da korisnik usluga ima poslovni nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište na mjestu koje je isporučitelj utvrdio kao takvo na temelju dvaju neproturječnih dokaza iz članka 24.f ove Uredbe.
Ne dovodeći u pitanje prvi stavak točku (d), za isporuke usluga iz te točke, ako ukupna vrijednost takvih isporuka, bez PDV-a, koje porezni obveznik pruža iz sjedišta svoje poslovne djelatnosti ili stalne poslovne jedinice koje se nalaze u državi članici, ne premašuje 100 000 EUR ili jednak iznos u nacionalnoj valuti, u tekućoj i prethodnoj kalendarskoj godini, pretpostavlja se da korisnik usluga ima poslovni nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište na mjestu koje je isporučitelj utvrdio kao takvo na temelju jednog dokaza koji je pružila osoba uključena u isporuku usluga, a koja nije isporučitelj ili korisnik usluga, kako je navedeno u članku 24.f točkama od (a) do (e).
Ako se tijekom kalendarske godine premaši prag predviđen u drugom stavku, taj se stavak ne primjenjuje od tog trenutka sve do trenutka kada uvjeti predviđeni u tom stavku budu ponovno ispunjeni.
Protuvrijednost iznosa u nacionalnoj valuti izračunava se primjenom deviznog tečaja koji je Europska središnja banka objavila na dan donošenja Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2017/2459 ( 3 ).
▼M2
Članak 24.c
Za primjenu članka 56. stavka 2. Direktive 2006/112/EZ, ako se usluga najma, osim kratkoročnog najma, prijevoznih sredstava isporučuje osobi koja nije porezni obveznik, pretpostavlja se da korisnik usluga ima poslovni nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište na mjestu koje je isporučitelj utvrdio kao takvo na osnovi dvaju neproturječnih dokaza iz članka 24.e ove Uredbe.
Odsjek 3.b
Pobijanje pretpostavki
Članak 24.d
1. Ako isporučitelj isporučuje uslugu navedenu u članku 58. Direktive 2006/112/EZ, on može pobiti pretpostavku iz članka 24.a ili članka 24.b točaka (a), (b) ili (c) ove Uredbe na temelju tri neproturječna dokaza koja dokazuju da korisnik usluga ima poslovni nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište negdje drugdje. 2. Porezno tijelo može pobiti pretpostavke učinjene prema člancima 24.a, 24.b ili 24.c ako postoje naznake nepravilnosti ili zloupotrebe od strane isporučitelja.
Odsjek 3.c
Dokazi za utvrđivanje mjesta korisnika usluga i pobijanje pretpostavki
Članak 24.e
U svrhu primjene pravila iz članka 56. stavka 2. Direktive 2006/112/EZ i ispunjenja zahtjeva iz članka 24.c ove Uredbe, posebice sljedeće služi kao dokaz:
(a)adresa korisnika usluga za ispostavu računa;
(b)bankovni podaci poput mjesta gdje se nalazi bankovni račun koji se upotrebljava za plaćanje ili adresa korisnika usluga za ispostavu računa koju posjeduje ta banka;
(c)podaci o registraciji prijevoznih sredstava koja je korisnik usluga unajmio, ako se registracija tih prijevoznih sredstava traži na mjestu gdje se upotrebljavaju ili drugi slični podaci;
(d)druge komercijalno važne informacije.
Članak 24.f
U svrhu primjene pravila iz članka 58. Direktive 2006/112/EZ i ispunjenja zahtjeva iz članka 24.b točke (d) ili članka 24.d stavka 1. ove Uredbe, posebice sljedeće služi kao dokaz:
(a)adresa korisnika usluga za ispostavu računa;
(b)adresa internet protokola (IP adresa) uređaja kojim se koristi korisnik usluga ili bilo koja metoda geolociranja;
(c)bankovni podaci poput mjesta gdje se nalazi bankovni račun koji se upotrebljava za plaćanje te adresa korisnika usluga za ispostavu računa koju posjeduje ta banka;
(d)mobilni kod države (MCC) za Međunarodni identitet mobilnog pretplatnika (IMSI) pohranjen na kartici s modulom za identitet korisnika (SIM-kartici) kojom se koristi korisnik usluga;
(e)mjesto fiksne telefonske linije korisnika usluga putem koje mu se isporučuje usluga;
(f)druge komercijalno važne informacije.
▼B
Članak 25.
Za primjenu pravila kojima se uređuje mjesto isporuke usluga u obzir se uzimaju isključivo okolnosti koje postoje u trenutku naplativog događaja. Sve naknadne naplate upotrebe isporučenih usluga ne utječu na utvrđivanje mjesta isporuke, pod uvjetom da navedeno ne rezultira zlouporabom.
Članak 26.
Transakcija kojom tijelo dodjeljuje prava emitiranja nogometnih utakmica poreznim osobama obuhvaćena je člankom 44. Direktive 2006/112/EZ.
Članak 27.
Isporuka usluga koje se sastoje od podnošenja prijave ili dobivanja povrata PDV-a u skladu s Direktivom Vijeća 2008/9/EZ od 12. veljače 2008. o utvrđivanju detaljnih pravila za povrat poreza na dodanu vrijednost, predviđenih u Direktivi 2006/112/EZ, poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan u državi članici povrata već u drugoj državi članici ( 4 ) je obuhvaćena člankom 44. Direktive 2006/112/EZ.
Članak 28.
U onoj mjeri u kojoj tvore pojedinačnu uslugu, isporuka usluga izvršenih u okviru organizacije pogreba spada u područje primjene članaka 44. i 45. Direktive 2006/112/EZ.
Članak 29.
Ne dovodeći u pitanje članak 41. ove Uredbe, isporuka usluga prijevoda tekstova spada u područje primjene članaka 44. i 45. Direktive 2006/112/EZ.
Članak 30.
Usluge posrednika, kako je navedeno u članku 46. Direktive 2006/112/EZ obuhvaćaju usluge posrednika, koji djeluju u ime i za račun primatelja izvršenih usluga, te također usluge posrednika, koji djeluju u ime i za račun isporučitelja dobivenih usluga.
Članak 31.
Usluge koje isporučuje posrednik koji djeluju u ime i za račun treće osobe, a koje se sastoje od posredovanja tijekom pružanja usluge smještaja u hotelskom sektoru ili u sektorima sa sličnom funkcijom, obuhvaćene su područjem primjene:
(a)članka 44. Direktive 2006/112/EZ ako su isporučene poreznom obvezniku koji djeluje kao takav ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, ali koja se smatra poreznim obveznikom;
(b)članka 46. navedene Direktive ako su isporučene osobi koja nije porezni obveznik.
▼M2
Odsjek 6.a
Isporuka usluga povezanih s nepokretnom imovinom
Članak 31.a
1.Usluge povezane s nepokretnom imovinom iz članka 47. Direktive 2006/112/EZ uključuju samo one usluge koje imaju dovoljno izravne veze s tom imovinom. Za usluge se smatra da imaju dovoljno izravne veze s nepokretnom imovinom u sljedećim slučajevima:
(a)ako proizlaze iz nepokretne imovine, a ta je imovina sastavni dio usluge te je ključna i nužna za isporučene usluge;
(b)ako se pružaju nepokretnoj imovini ili su prema njoj usmjerene, a za cilj imaju pravnu ili fizičku izmjenu te imovine.
2.Stavak 1. posebice obuhvaća sljedeće:
(a)izradu planova za zgrade ili dijelove zgrada namijenjenih za posebne zemljišne parcele bez obzira na to je li zgrada izgrađena ili ne;
(b)pružanje nadzora ili usluge osiguranja na gradilištu;
(c)izgradnju zgrade na zemljištu kao i građevinske radove te rušenje koji se izvode na zgradi ili dijelovima zgrade;
(d)izgradnju trajnih struktura na zemljištu, kao i građevinske radove te rušenje koji se izvode na trajnim strukturama poput sustava plinovoda, vodovoda i kanalizacijskih te sličnih sustava;
(e)radove na zemljištu, uključujući poljoprivredne usluge poput obrade tla, sjetve, zalijevanja i gnojidbe;
(f)proučavanje i ocjenu rizika te cjelovitost nepokretne imovine;
(g)vrednovanje nepokretne imovine uključujući slučajeve kada je takva usluga potrebna u svrhu osiguranja kako bi se odredila vrijednost imovine kao zaloga za zajam ili za procjenu rizika i štete u sporovima;
(h)lizing ili iznajmljivanje nepokretne imovine koja nije obuhvaćena točkom (c) stavka 3., uključujući skladištenje robe za koju je određeni dio imovine namijenjen za isključivu uporabu korisnika usluga;
(i)pružanje usluga smještaja u hotelskom sektoru ili sektorima slične funkcije, poput ljetnih kampova ili mjesta koja su uređena kao kamp odmarališta, uključujući pravo boravka na određenom mjestu koje proizlazi iz konverzije prava suvlasničkog vremenskog korištenja i slično;
(j)dodjelu i prijenos prava koja nisu obuhvaćena točkama (h) i (i) da se nepokretna imovina upotrebljava u cijelosti ili dijelom, uključujući dozvolu za korištenje dijela imovine poput dodjele prava za ribolov i lov, pristup salonima u zrakoplovnim lukama ili korištenje infrastrukture za koje se naplaćuju cestarine, poput mostova ili tunela;
(k)održavanje, obnovu i popravak zgrade ili dijelova zgrade uključujući radove poput čišćenja, pokrivanja krovova crijepom, oblaganja zidnim tapetama i postavljanje parketa;
(l)održavanje, obnova i popravak trajnih struktura poput sustava plinovoda, vodovodnih i kanalizacijskih te sličnih sustava;
(m)ugradnju ili montažu strojeva ili opreme koja se nakon ugradnje ili montaže smatra nepokretnom imovinom;
(n)održavanje i popravak, inspekciju i nadzor strojeva ili opreme onih strojeva ili opreme koji se smatraju nepokretnom imovinom;
(o)upravljanje imovinom koje uključuje upravljanje poslovnim, industrijskim ili stambenim nekretninama kojima upravlja vlasnik ili netko drugi u ime vlasnika imovine, osim upravljanja portfeljom ulaganja u nekretnine obuhvaćenog stavkom 3. točkom (g);
(p)usluge posredovanja u prodaji, lizingu ili iznajmljivanju nepokretne imovine i u utvrđivanju ili prijenosu određenih prava na nepokretnu imovinu ili stvarnih prava nad nepokretnom imovinom (bilo da se smatra materijalnom imovinom ili ne), osim usluga posredovanja obuhvaćenih stavkom 3. točkom (d);
(q)pravne usluge koje se odnose na prenošenje nepokretne imovine ili prijenos vlasničkih prava nad nepokretnom imovinom, na utvrđivanje ili prijenos određenih prava na nepokretnu imovinu ili stvarnih prava nad nepokretnom imovinom (bilo da se smatra materijalnom imovinom ili ne), poput javnobilježničkih akata ili na sastavljanje kupoprodajnih ugovora za nepokretnu imovinu, čak i ako se ne provede taj prijenos koji vodi pravnim izmjenama na nepokretnoj imovini.
3.Stavak 1. ne obuhvaća sljedeće:
(a)izradu planova za zgradu ili dijelove zgrade ako nije predviđena za gradnju na određenoj zemljišnoj parceli;
(b)skladištenje robe u nepokretnoj imovini ako korisniku usluga nije namijenjena isključiva uporaba nijednog određenog dijela nepokretne imovine;
(c)pružanje usluga oglašavanja, čak i ako to uključuje korištenje nepokretne imovine;
(d)posredovanje u pružanju usluga hotelskog smještaja ili smještaja u sektorima slične funkcije, poput ljetnih kampova ili mjesta koja su uređena kao kamp odmarališta, ako se posredovanje provodi u ime i za račun neke druge osobe;
(e)stavljanje štanda na raspolaganje tijekom održavanja sajma ili izložbe zajedno s drugim sličnim uslugama kako bi se izlagaču omogućilo pokazivanje predmeta, poput oblika štanda, prijevoz i skladištenje predmeta, isporuka strojeva, postavljanje kabela te kako bi se pružile usluge osiguranja i oglašavanja;
(f)ugradnja ili sklapanje, održavanje i popravak, inspekcija ili nadzor strojeva ili opreme koja nije ili ne postaje dio nepokretne imovine;
(g)upravljanje portfeljom ulaganja u nekretnine;
(h)pravne usluge koje nisu obuhvaćene stavkom 2. točkom (q) koje su povezane s ugovorima, uključujući usluge savjetovanja koje se pružaju u uvjetima ugovora za prijenos nepokretne imovine, za izvršenje takvog ugovora ili za dokazivanje postojanja takvog ugovora ako takve usluge nisu specifične za prijenos vlasništva nad nepokretnom imovinom.
Članak 31.b
Ako se oprema stavlja na raspolaganje korisniku usluga radi izvedbe radova na nepokretnoj imovini, ta je transakcija samo pružanje usluga povezanih s nepokretnom imovinom ako isporučitelj preuzima odgovornost za izvršenje radova.
Smatra se da je isporučitelj koji korisniku usluga pruža opremu zajedno s dostatnim brojem osoblja za upravljanje opremom radi izvedbe radova preuzeo odgovornost za izvršenje tih radova. Pretpostavka da isporučitelj snosi odgovornost za izvršenje radova može se pobiti bilo kojim relevantnim činjeničnim ili pravnim sredstvima.
Članak 31.c
U svrhu određivanja mjesta isporuke telekomunikacijskih usluga, usluga emitiranja i elektronički isporučenih usluga koje pruža osoba koja je porezni obveznik i koja djeluje u svoje ime zajedno s pružanjem usluga smještaja u hotelskom sektoru ili sektorima slične funkcije poput ljetnih kampova, mjesta koja su uređena kao kamp odmarališta, te se usluge smatraju pruženima na tim mjestima.
▼B
Članak 32.
1. Usluge u vezi s pristupom događajima s područja kulture, umjetnosti, sporta, znanosti, obrazovanja, zabave i sličnih usluga, kako je navedeno u članku 53. Direktive 2006/112/EZ, obuhvaćaju pružanje usluga čije su ključne značajke dodjela prava pristupa događaju u zamjenu za ulaznicu ili novčanu naknadu, uključujući plaćanje u obliku pretplate, godišnjih karata ili periodične naknade. 2.Stavak 1. se posebno primjenjuje na:
(a)pravo pristupa priredbama, kazališnim predstavama, cirkuskim izvedbama, sajmovima, zabavnim parkovima, koncertima, izložbama i drugim sličnim kulturnim događajima;
(b)pravo pristupa sportskim događajima, kao što su utakmice ili natjecanja;
(c)pravo pristupa obrazovnim i znanstvenim događajima, kao što su konferencije i seminari.
3. Stavak 1. ne obuhvaća uporabu prostorija, kao što su gimnastičke dvorane i slično, u zamjenu za novčanu naknadu.Članak 33.
Pomoćne usluge navedene u članku 53. Direktive 2006/112/EZ uključuju usluge koje su izravno povezane s pristupom događajima u području kulture, umjetnosti, sporta, znanosti, obrazovanja, zabave ili sličnim događajima te koje su, uz naknadu, zasebno isporučene osobi koja je prisustvovala događaju.
Takve pomoćne usluge posebno uključuju uporabu garderobe ili sanitarnih prostorija, ali ne uključuju same posredničke usluge u vezi s prodajom ulaznica.
▼M2
Članak 33.a
Isporuka ulaznica kojima se jamči pristup kulturnom, umjetničkom, sportskom, znanstvenom, obrazovnom, zabavnom ili sličnom događaju putem posrednika koji djeluje u svoje ime, ali za račun organizatora ili putem osobe koja je porezni obveznik, a nije organizator i koja djeluje u svoje ime obuhvaća se člankom 53. i člankom 54. stavkom 1. Direktive 2006/112/EZ.
▼B
Članak 34.
Mjesto isporuke usluga osobi koja nije porezni obveznik, u slučaju kad porezni obveznik sastavlja razne dijelove stroja, koje mu je u cijelosti isporučio njihov naručitelj, utvrđuje se u skladu s člankom 54. Direktive 2006/112/EZ, osim ako roba koja se sastavlja ne postane dio nepokretne imovine.
Članak 35.
Dio aktivnosti prijevoza putnika izvršen unutar Zajednice, kako je navedeno u članku 57. Direktive 2006/112/EZ utvrđuje se putovanjem prijevoznog sredstva, a ne putovanjem koji je prošao svaki pojedinačni putnik.
Članak 36.
U slučaju kad su usluge restorana i dostave pripremljene hrane i pića isporučene tijekom dijela putničkog prijevoza izvršenog unutar Zajednice, navedena je isporuka obuhvaćena člankom 57. Direktive 2006/112/EZ.
U slučaju kad su usluge restorana i dostave pripremljene hrane i pića isporučene izvan navedenog dijela prijevoza, ali na području države članice ili treće zemlje ili trećeg državnog područja, navedena isporuka mora biti obuhvaćena člankom 55. te Direktive.
Članak 37.
Mjesto isporuke usluga restorana ili dostave pripremljene hrane i pića izvršene unutar Zajednice, i to djelomično tijekom dijela putničkog prijevoza izvršenog unutar Zajednice, a djelomično izvan takvog prijevoza, no i dalje na području države članice, utvrđuje se u cijelosti prema pravilima, kojima se utvrđuje mjesto isporuke usluga, koja se primjenjuju na početku isporuke usluga restorana ili dostave pripremljene hrane i pića.
Članak 38.
1. „Prijevozno sredstvo”, kako je navedeno u članku 56. i članku 59. prvom stavku točki (g) Direktive 2006/112/EZ uključuje vozila, s motorom ili bez, i ostalu opremu i naprave, namijenjene prijevozu osoba ili predmeta s jednog mjesta na drugo, koje mogu vući ili gurati vozila, te koja su uglavnom namijenjena za uporabu i stvarno osposobljena za uporabu u prijevozu. 2.Prijevozna sredstva navedena u stavku 1. posebno uključuju sljedeća vozila:
(a)kopnena vozila, kao što su automobili, motocikli, bicikli, tricikli i kamp-prikolice;
(b)prikolice i polu-prikolice;
(c)željeznički vagoni;
(d)plovila;
(e)zrakoplovi;
(f)vozila posebno napravljena za prijevoz bolesnih ili ozlijeđenih osoba;
(g)poljoprivredni traktori i druga poljoprivredna vozila;
(h)invalidska kolica na mehanički ili električni pogon.
3. Trajno imobilizirana vozila i kontejneri ne smatraju se prijevoznim sredstvima u smislu stavka 1.Članak 39.
1. Za potrebe primjene članka 56. Direktive 2006/112/EZ, trajanje trajnog posjeda ili uporabe prijevoznog sredstva koji je predmet najma utvrđuje se na temelju ugovora između uključenih stranaka.Ugovor predstavlja predmnjevu koju se može oboriti činjeničnim ili pravnim sredstvima kojima se može utvrditi stvarno neprekinuto trajanje tog posjeda ili korištenja.
Činjenica da se ugovoreno razdoblje kratkoročnog najma u smislu članka 56. Direktive 2006/112/EZ premašuje na temelju više sile nema utjecaja na utvrđivanje trajanja trajnog posjeda ili uporabe prijevoznog sredstva.
2. Ako je isto prijevozno sredstvo uzeto u najam uzastopnim ugovorima zaključenim između istih stranaka, trajanje tog najma je istovjetno trajnom posjedu ili uporabi prijevoznog sredstva isporučenog na temelju svih ugovora kao cjeline.Za potrebe prvog podstavka, ugovor i njegova produženja smatraju se uzastopnim ugovorima.
Međutim, trajanje jednog ili više kratkoročnih ugovora o najmu koji prethode ugovoru koji se smatra dugoročnim, se ne dovodi u pitanje pod uvjetom da ne postoji zlouporaba.
3. Osim ako ne postoji zlouporaba, uzastopni ugovori zaključeni između istih stranaka za različita prijevozna sredstva ne smatraju se uzastopnim ugovorima za potrebe stavka 2.Članak 40.
Mjesto na kojem je prijevozno sredstvo stvarno predano kupcu na raspolaganje, kako je navedeno u članku 56. stavku 1. Direktive 2006/112/EZ, je mjesto u kojem kupac ili treća strana koja djeluje u njegovo ime preuzima fizički posjed prijevoznog sredstva.
Članak 41.
Isporuka usluga prijevoda tekstova osobi koja nije porezni obveznik, a koja ima poslovni nastan izvan Zajednice, obuhvaćena je člankom 59. prvim stavkom točkom (c) Direktive 2006/112/EZ.
▼M5
POGLAVLJE V.a
OPOREZIVI DOGAĐAJ I OBVEZA OBRAČUNAPDV-A
(GLAVA VI. DIREKTIVE 2006/112/EZ)
Članak 41.a
Za potrebe primjene članka 66.a Direktive 2006/112/EZ trenutak prihvaćanja uplate znači trenutak kad dobavljač koji prodaje robu upotrebom elektroničkog sučelja primi potvrdu o uplati, poruku o odobrenju uplate ili preuzetu obvezu za plaćanje od kupca, ovisno o tome što prije nastupi, ili kada je navedeno primljeno u njegovo ime, bez obzira na to kada je izvršena stvarna uplata.
▼B
POGLAVLJE VI.
OPOREZIV IZNOS
(GLAVA VII. DIREKTIVE 2006/112/EZ)
Članak 42.
Kad isporučitelj robe ili usluga kao uvjet prihvaćanja isplate kreditnom ili debitnom karticom zahtijeva da kupac njemu ili drugom poduzeću uplati dogovoren iznos, i kad ukupna cijena koju taj kupac plaća ostane nepromijenjena bez obzira na način plaćanja, taj iznos tvori sastavni dio oporezivog iznosa za isporuku roba ili isporuku usluga, u skladu s člancima od 73. do 80. Direktive 2006/112/EZ.
POGLAVLJE VII.
STOPE
Članak 43.
„Isporuka usluga smještaja za odmor” kako je navedeno u točki 12. Priloga III. Direktive 2006/112/EZ uključuje iznajmljivanje šatora, kamp-prikolica ili pokretnih kuća za stanovanje postavljenih na zemljištu za kampiranje te koji se koriste za potrebe smještaja.
POGLAVLJE VIII.
OSLOBOĐENJA OD POREZA
ODJELJAK 1.
Oslobođenja od poreza za određene aktivnosti od javnog interesa
(Članci 132., 133. i 134. Direktive 2006/112/EZ)
Članak 44.
Usluge strukovnog osposobljavanja ili prekvalifikacije isporučene pod uvjetima utvrđenim u članku 132. stavku 1. točki (i) uključuju upute koje su u izravnoj vezi sa zanimanjem ili strukom, kao i svaku uputu usmjerenu na stjecanje ili obnavljanje znanja za strukovne potrebe. U smislu ove odredbe, trajanje strukovnog osposobljavanja ili prekvalifikacije nije od značaja.
ODJELJAK 2.
Oslobođenja od poreza za druge aktivnosti
(Članci 135., 136. i 137. Direktive 2006/112/EZ)
Članak 45.
Oslobođenje od poreza predviđeno člankom 135. stavkom 1. točkom (e) Direktive 2006/112/EZ se ne primjenjuje na platinaste kovanice.
▼M4
ODJELJAK 2.A
Izuzeća za transakcije unutar Zajednice
(Članci od 138. do 142. direktive 2006/112/EZ)
Članak 45.a
1.Za potrebe primjene izuzeća iz članka 138. Direktive 2006/112/EZ pretpostavlja se da je roba otpremljena ili prevezena iz države članice do odredišta izvan njezina državnog područja, ali unutar Zajednice, u bilo kojem od sljedećih slučajeva:
(a)prodavatelj navede da je sam otpremio ili prevezao robu ili da je to za njegov račun obavila treća osoba, i da prodavatelj posjeduje barem dva neproturječna dokaza iz stavka 3. točke (a), koja su izdale dvije različite strane koje su međusobno neovisne te neovisne i o prodavatelju i o stjecatelju, ili da prodavatelj posjeduje bilo koji pojedinačni dokaz iz stavka 3. točke (a) zajedno s bilo kojim pojedinačnim neproturječnim dokazom iz stavka 3. točke (b) kojim se potvrđuje otprema ili prijevoz, koje su izdale dvije različite strane koje su međusobno neovisne te neovisne i o prodavatelju i o stjecatelju;
(b)prodavatelj posjeduje sljedeće:
i.pisanu izjavu stjecatelja kojom potvrđuje da je stjecatelj otpremio ili prevezao robu ili je to za račun stjecatelja obavila treća strana, i u kojoj se navodi ime države članice odredišta robe; u toj pisanoj izjavi navode se: datum izdavanja; ime i adresa stjecatelja; količina i priroda robe; datum i mjesto dolaska robe; u slučaju isporuke prijevoznih sredstava, identifikacijski broj prijevoznog sredstva; i identifikacija pojedinca koji preuzima robu za račun stjecatelja; i
ii.barem dva neproturječna dokaza iz stavka 3. točke (a), koje su izdale dvije različite strane koje su međusobno neovisne te neovisne i o prodavatelju i o stjecatelju, ili bilo koji pojedinačni dokaz iz stavka 3. točke (a) zajedno s bilo kojim pojedinačnim neproturječnim dokazom iz stavka 3. točke (b) kojim se potvrđuje otprema ili prijevoz, koje su izdale dvije različite strane koje su međusobno neovisne te neovisne i o prodavatelju i o stjecatelju.
Stjecatelj je prodavatelju dužan predočiti pisanu izjavu iz točke (b) podtočke i. do desetog dana mjeseca koji slijedi nakon isporuke.
2. Porezno tijelo može oboriti pretpostavku koja se primjenjuje na temelju stavka 1. 3.Za potrebe stavka 1. kao dokaz otpreme ili prijevoza prihvaća se sljedeće:
(a)dokumenti koji se odnose na otpremu ili prijevoz robe, poput potpisanog međunarodnog teretnog lista ili bilješke (CMR), teretnice, računa za zračni teretni prijevoz ili računa prijevoznika robe;
(b)sljedeći dokumenti:
i.polica osiguranja povezana s otpremom ili prijevozom robe ili bankovni dokumenti kojima se potvrđuje plaćanje otpreme ili prijevoza robe;
ii.službeni dokumenti koje je izdalo tijelo javne vlasti, poput javnog bilježnika, kojima se potvrđuje dolazak robe u državu članicu odredišta;
iii.potvrda koju je u državi članici odredišta izdao posjednik skladišta, a kojom se potvrđuje skladištenje robe u toj državi članici.
▼B
ODJELJAK 3.
Oslobođenja od poreza pri uvozu
(Članci 143., 144. i 145. Direktive 2006/112/EZ)
Članak 46.
Oslobođenje od poreza predviđeno člankom 144. Direktive 2006/112/EZ se primjenjuje na usluge prijevoza u vezi s uvozom pokretne imovine koji se vrši kao dio promjene boravišta.
ODJELJAK 4.
Oslobođenja pri izvozu
(Članci 146. i 147. Direktive 2006/112/EZ)
Članak 47.
„Prijevozna sredstva za osobnu upotrebu”, kako je navedeno u članku 146. stavku 1. točki (b) Direktive 2006/112/EZ uključuju prijevozna sredstva koja u neposlovne svrhe koriste osobe koje nisu fizičke osobe, kao na primjer javnopravna tijela u smislu članka 13. navedene Direktive te udruge.
Članak 48.
Kako bi se utvrdilo jesu li, kao uvjet za oslobođenje od poreza za isporuku robe koja se nalazi u osobnoj prtljazi putnika, premašeni pragovi koje je država članica utvrdila u skladu s člankom 147. stavkom 1. podstavkom 1. točkom (c) Direktive 2006/112/EZ, izračun se temelji na iznosu za koji je izdan račun. Ukupna vrijednost različite robe smije se koristiti samo ako je sva ta roba uvrštena u isti račun, koji je izdao isti porezni obveznik koji isporučuje robu istom kupcu.
ODJELJAK 5.
Oslobođenja od poreza u vezi s pojedinim transakcijama koje se smatraju izvozom
(Članci 151. i 152. Direktive 2006/112/EZ)
Članak 49.
Oslobođenje od poreza navedeno u članku 151. Direktive 2006/112/EZ se također primjenjuje na elektroničke usluge u slučaju kad ih je isporučio porezni obveznik na kojeg se primjenjuje poseban sustav za elektronički isporučene usluge navedene u člancima od 357. do 369. navedene Direktive.
Članak 50.
1.Da bi bilo priznato kao međunarodno tijelo za primjenu članka 143. stavka 1. točke (g) i članka 151. stavka 1. prvog podstavka točke (b) Direktive 2006/112/EZ, tijelo koje je osnovano kao Konzorcij europskih istraživačkih infrastruktura, (ERIC), kako je navedeno u Uredbi Vijeća (EZ) br. 723/2009 od 25. lipnja 2009. o pravnom okviru Zajednice za Konzorcij europskih istraživačkih infrastruktura (ERIC) ( 5 ), mora ispunjavati sljedeće uvjete:
(a)raspolaže različitom pravnom osobnošću i punom pravnom sposobnošću;
(b)osnovan je na temelju prava Europske unije te podliježe tom pravu;
(c)njegovo članstvo uključuje države članice i, prema potrebi, treće zemlje i međuvladine organizacije, ali ne uključuje privatna tijela;
(d)ima posebne i legitimne ciljeve, koji se ostvaruju zajednički te koji u osnovi nisu ekonomske prirode.
2. Oslobođenje od poreza navedeno u članku 143. stavku 1. točki (g) i članku 151. stavku 1. podstavku 1. točki (b) Direktive 2006/112/EZ se primjenjuje na ERIC naveden u stavku 1., ako ga je država članica domaćin priznala kao međunarodno tijelo.Ograničenja i uvjeti takvog oslobođenja od poreza su propisani sporazumom između članova ERIC-a u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EZ) br. 723/2009. U slučaju kad roba nije otpremljena ili prevezena izvan države članice u kojoj je izvršena isporuka, te u slučaju usluga, oslobođenje se može odobriti kroz prijavu PDV-a u skladu s člankom 151. stavkom 2. Direktive 2006/112/EZ.
Članak 51.
1. U slučaju kad primatelj isporučene robe ili isporučenih usluga ima poslovni nastan unutar Zajednice, ali ne u državi članici u kojoj je isporuka izvršena, potvrda o oslobođenju od PDV-a/ili trošarine, utvrđena u Prilogu II. ovoj Uredbi, bez obzira na objašnjenje navedeno u Prilogu toj potvrdi, služi kako bi potvrdilo da transakcija ispunjava uvjete za porezno oslobođenje u skladu s člankom 151. Direktive 2006/112/EZ.Država članica u kojoj primatelj isporučene robe ili isporučenih usluga ima poslovni nastan može odlučiti, o korištenju za potrebe oslobođenja od plaćanja PDV-a i trošarina, da upotrijebi jednu zajedničku potvrdu ili dvije zasebne potvrde.
2. Potvrda navedena u stavku 1. mora nositi pečat nadležnih tijela države članice domaćina. Međutim, ako su roba ili usluge namijenjene službenoj uporabi, države članice mogu, u skladu s uvjetima koje propišu, odustati od zahtjeva da primatelj ishodi ovjerenu potvrdu. U slučaju zlouporabe, navedeno se odustajanje može povući.Države članice obavješćuju Komisiju o službi koja je odgovorna za usluge ovjeravanja, kao i o mjeri u kojoj odustaju od zahtjeva za ovjeravanje potvrda. Komisija je obvezna obavijestiti druge države članice o informaciji koju primi od država članica.
3. Kad se izravno porezno oslobođenje primjenjuje u državi članici u kojoj je izvršena isporuka, isporučitelj je obvezan ishoditi potvrdu navedenu u stavku 1. ovog članka od primatelja robe ili usluga te je zadržati kao dio svoje evidencije. Ako je oslobođenje od poreza odobreno putem prijave PDV-a, u skladu s člankom 151. stavkom 2. Direktive 2006/112/EZ, na prijavu podnesenu u navedenoj državi članici potrebno je pričvrstiti potvrdu.
POGLAVLJE IX.
ODBICI
(GLAVA X. DIREKTIVE 2006/112/EZ)
Članak 52.
Ako je država članica uvoza uvela elektronički sustav za dovršenje carinskih formalnosti, pojam „uvozni dokument” u članku 178. točki (e) Direktive 2006/112/EZ mora obuhvaćati elektronički verziju takvih dokumenata, pod uvjetom da omogućuju nadzor nad ostvarivanjem prava na odbitak.
POGLAVLJE X.
OBVEZE POREZNIH OBVEZNIKA I ODREĐENIH OSOBA KOJE NISU POREZNI OBVEZNICI
(GLAVA XI. DIREKTIVE 2006/112/EZ)
ODJELJAK 1.
Osobe koje su obvezne plaćati PDV
(Članci 192.a do 205. Direktive 2006/112/EZ)
Članak 53.
1. Za primjenu članka 192.a Direktive 2006/112/EZ, stalni poslovni nastan poreznog obveznika se uzima u obzir samo kad ima dostatan stupanj stalnosti i primjerenu strukturu osoblja i tehničkih sredstava koji mu omogućuju isporučivanje robe i usluga kojima se bavi. 2. Ako porezni obveznik ima stalni poslovni nastan unutar područja države članice u kojoj je obvezan plaćati PDV, smatra se da naveden poslovni nastan nije sudjelovao u isporuci robe ili usluga u smislu članka 192.a točke (b) Direktive 2006/112/EZ, osim ako je svoja tehnička sredstva i osoblje upotrijebio za transakcije svojstvene izvršavanju oporezive isporuke te robe ili usluga unutar navedene države članice prije ili za vrijeme tih isporuka.U slučaju kad se sredstva stalnog poslovnog nastana koriste isključivo kao administrativna potpora, kao što su računovodstvo, izdavanje računa i ubiranje dugova, smatra se da nisu korišteni za potrebe isporuke robe ili usluga.
Međutim, ako je račun izdan na temelju identifikacijskog broja za PDV koji je dodijelila država članica u kojoj se nalazi stalni poslovni nastan, smatra se da je stalni poslovni nastan sudjelovao u isporuci robe ili usluga izvršene u toj državi članici, osim ako ne postoji dokaz kojim se dokazuje suprotno.
Članak 54.
Ako porezni obveznik ima poslovni nastan na području države članice u kojoj je obvezan plaćati PDV, članak 192.a Direktive 2006/112/EZ se ne primjenjuje bez obzira na to je li taj poslovni nastan sudjelovao u isporuci robe ili usluga koje porezni obveznik vrši unutar navedene države članice.
▼M4
ODJELJAK 1.A
Opće obveze
(Članci 242. I 243. Direktive 2006/112/EZ)
Članak 54.a
1.Evidencija iz članka 243. stavka 3. Direktive 2006/112/EZ koju treba voditi svaki porezni obveznik koji prenosi robu u okviru aranžmanâ za premještanje dobara sadržava sljedeće informacije:
(a)državu članicu iz koje se roba otprema ili prevozi te datum otpreme ili prijevoza robe;
(b)PDV identifikacijski broj poreznog obveznika kojem je roba namijenjena, koji izdaje država članica u koju se roba otprema ili prevozi;
(c)državu članicu u koju se roba otprema ili prevozi, PDV identifikacijski broj posjednika skladišta, adresu skladišta u koje se roba po dolasku skladišti te datum dolaska robe u skladište;
(d)vrijednost, opis i količinu robe koja je dostavljena u skladište;
(e)PDV identifikacijski broj poreznog obveznika koji zamjenjuje osobu iz točke (b) ovog stavka pod uvjetima iz članka 17.a stavka 6. Direktive 2006/112/EZ;
(f)oporezivi iznos, opis i količinu isporučene robe i datum isporuke robe iz članka 17.a stavka 3. točke (a) Direktive 2006/112/EZ te PDV identifikacijski broj stjecatelja;
(g)oporezivi iznos, opis i količinu robe te datum ispunjenja bilo kojeg od uvjeta. i razloga u vezi s time u skladu s člankom 17.a stavkom 7. Direktive 2006/112/EZ;
(h)vrijednost, opis i količinu vraćene robe te datum vraćanja robe iz članka 17.a stavka 5. Direktive 2006/112/EZ.
2.Evidencija iz članka 243. stavka 3. Direktive 2006/112/EZ koju treba voditi svaki porezni obveznik kojem se roba isporučuje u okviru aranžmanâ za premještanje dobara sadržava sljedeće informacije:
(a)PDV identifikacijski broj poreznog obveznika koji prenosi robu u okviru aranžmanâ za premještanje dobara;
(b)opis i količinu robe koja mu je namijenjena;
(c)datum dolaska robe koja mu je namijenjena u skladište;
(d)oporezivi iznos, opis i količinu robe koja mu je isporučena te datum na koji je roba iz članka 17.a stavka 3. točke (b) Direktive 2006/112/EZ stečena unutar Zajednice;
(e)opis i količinu robe te datum na koji je roba premještena iz skladišta na zahtjev poreznog obveznika iz točke (a);
(f)opis i količinu uništene ili nestale robe te datum uništenja, gubitka ili krađe robe koja je prethodno dostavljena u skladište ili datum na koji je utvrđeno da je roba uništena ili da nedostaje.
Ako je roba otpremljena ili prevezena u okviru aranžmanâ za premještanje dobara posjedniku skladišta koji nije porezni obveznik kojem je namijenjena isporuka robe, u evidenciji tog poreznog obveznika ne trebaju se nalaziti informacije iz prvog podstavka točaka (c), (e) i (f).
▼M5
ODJELJAK 1.B
Računovodstvo
(Članci od 241. do 249. Direktive 2006/112/EZ)
Članak 54.b
1.Za potrebe primjene članka 242.a Direktive 2006/112/EZ pojam „omogućuje” znači upotrebu elektroničkog sučelja kako bi se i kupcu i dobavljaču koji nudi usluge ili robu na prodaju upotrebom elektroničkog sučelja omogućila uspostava kontakta koji rezultira isporukom robe ili usluga upotrebom tog elektroničkog sučelja.
Međutim, pojam „omogućuje” ne obuhvaća isporuku robe ili usluga ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a)porezni obveznik ni izravno ni neizravno ne određuje nijedan od uvjeta prema kojima se obavlja isporuka;
(b)porezni obveznik niti izravno niti neizravno ne sudjeluje u odobravanju terećenja kupca u odnosu na izvršenu uplatu;
(c)porezni obveznik ni izravno ni neizravno ne sudjeluje u naručivanju ili dostavi robe ili u isporuci usluga.
2.Za potrebe primjene članka 242.a Direktive 2006/112/EZ, pojam „omogućuje” ne obuhvaća slučajeve u kojima porezni obveznik pruža samo jedno od sljedećeg:
(a)obradu plaćanja koja se odnose na isporuku robe ili usluga;
(b)navođenje ili oglašavanje robe ili usluga;
(c)preusmjeravanje ili prijenos kupaca na druga elektronička sučelja ako se roba ili usluge nude na prodaju bez ikakvog daljnjeg sudjelovanja u isporuci.
Članak 54.c
1.Porezni obveznik iz članka 242.a Direktive 2006/112/EZ vodi sljedeće evidencije u odnosu na isporuke ako se smatra da je sam primio i isporučio robu u skladu s člankom 14.a Direktive 2006/112/EZ ili ako sudjeluje u isporuci elektronički isporučenih usluga pri čemu se pretpostavlja da djeluje u svoje ime u skladu s člankom 9.a ove Uredbe:
(a)evidencije iz članka 63.c ove Uredbe ako je porezni obveznik odabrao primjenu jednog od posebnih programa iz glave XII. poglavlja 6. Direktive 2006/112/EZ;
(b)evidencije iz članka 242. Direktive 2006/112/EZ ako porezni obveznik nije odabrao primjenu jednog od posebnih programa iz glave XII. poglavlja 6. Direktive 2006/112/EZ.
2.Porezni obveznik iz članka 242.a Direktive 2006/112/EZ čuva sljedeće informacije u pogledu isporuka koje nisu navedene u stavku 1.:
(a)ime, poštansku adresu i adresu elektroničke pošte ili internetske stranice dobavljača čije se isporuke omogućuju upotrebom elektroničkog sučelja te sljedeće, ako mu je poznato:
i.identifikacijski broj za PDV ili nacionalni porezni broj dobavljača;
ii.broj bankovnog računa ili broj virtualnog računa dobavljača;
(b)opis robe, njezinu vrijednost, mjesta na kojima završava otprema ili prijevoz robe zajedno s vremenom isporuke i, ako je poznat, brojem narudžbe ili jedinstvenim brojem transakcije;
(c)opis usluga, njihovu vrijednost, informacije za utvrđivanje mjesta isporuke i vremena isporuke te, ako je poznat, broj narudžbe ili jedinstveni broj transakcije.
▼B
ODJELJAK 2.
Razne odredbe
(Članci 272. i 273. Direktive 2006/112/EZ)
Članak 55.
Prilikom transakcija navedenih u članku 262. Direktive 2006/112/EZ, porezni obveznici kojima je identifikacijski broj za PDV dodijeljen u skladu s člankom 214. te Direktive i pravne osobe koje nisu porezni obveznici, a koje su identificirane za potrebe PDV-a moraju, dok djeluju kao takve, isporučiteljima robe i usluga dostaviti svoj identifikacijski broj za PDV čim ga dobiju.
Porezni obveznici navedeni u članku 3. stavku 1. točki (b) Direktive 2006/112/EZ, koji u skladu s člankom 4. stavkom 1. ove Uredbe imaju pravo na neoporezivanje svog stjecanja robe unutar Zajednice, nisu obvezni isporučiteljima robe dostaviti svoj identifikacijski broj za PDV ako im je naveden identifikacijski broj za PDV dodijeljen u skladu s člankom 214. stavkom 1. podstavcima (d) ili (e) navedene Direktive.
POGLAVLJE XI.
POSEBNI PROGRAMI
ODJELJAK 1.
Posebni program za investicijsko zlato
(Članci 344. do 356. Direktive 2006/112/EZ)
Članak 56.
„Težine prihvaćene na tržištu plemenitih kovina”, kako je navedeno u članku 344. stavku 1. točki (l) Direktive 2006/112/EZ, moraju obuhvaćati barem jedinice i težine kojima se trguje, kako je navedeno u Prilogu III. ovoj Uredbi.
Članak 57.
Za potrebe utvrđivanja popisa zlatnih kovanica iz članka 345. Direktive 2006/112/EZ, „cijena” i „otvorena tržišna vrijednost” iz članka 344. stavka 1. točke 2. te Direktive, je cijena tržišta i cijena otvorenog tržišta na 1. travnja svake godine. Ako 1. travnja ne pada na dan na koji su navedene vrijednosti utvrđene, koriste se vrijednosti prvog sljedećeg dana na koji su utvrđene.
▼M5
ODJELJAK 2.
Posebni programi za porezne obveznike koji isporučuju usluge osobama koje nisu porezni obveznici ili prodaju robu na daljinu i obavljaju određene isporuke robe na domaćem tržištu
(Članci od 358. Do 369.x Direktive 2006/112/EZ)
Članak 57.a
Za potrebe ovog odjeljka primjenjuju se sljedeće definicije:
1.„program ne-Unije” znači posebni program za usluge koje isporučuju porezni obveznici koji nemaju poslovni nastan unutar Zajednice, kako je utvrđen u glavi XII. poglavlju 6. odjeljku 2. Direktive 2006/112/EZ;
2.„program Unije” znači posebni program za prodaju robe na daljinu unutar Zajednice, za isporuke robe unutar države članice upotrebom elektroničkih sučelja koja omogućuju te isporuke i za usluge koje isporučuju porezni obveznici koji imaju poslovni nastan unutar Zajednice, ali nemaju poslovni nastan u državi članici potrošnje, kako je utvrđen u glavi XII. poglavlju 6. odjeljku 3. Direktive 2006/112/EZ;
3.„program za uvoz” znači posebni program za prodaju na daljinu robe uvezene iz trećih područja ili trećih zemalja, kako je utvrđen u glavi XII. poglavlju 6. odjeljku 4. Direktive 2006/112/EZ;
4.„posebni program” znači, ovisno o kontekstu, „program ne-Unije”, „program Unije” ili „program za uvoz”;
5.„porezni obveznik” znači porezni obveznik iz članka 359. Direktive 2006/112/EZ kojem je dopušteno korištenje programom ne-Unije, porezni obveznik iz članka 369.b te direktive kojem je dopušteno korištenje programom Unije ili porezni obveznik iz članka 369.m te direktive kojem je dopušteno korištenje programom za uvoz;
6.„posrednik” znači osoba definirana u članku 369.l drugom stavku točki 2. Direktive 2006/112/EZ.
Članak 57.b
(brisano)
Članak 57.c
Program Unije ne primjenjuje se na usluge koje se isporučuju u državi članici u kojoj porezni obveznik ima sjedište svog poslovanja ili stalni poslovni nastan. Isporuka tih usluga prijavljuje se nadležnim poreznim tijelima te države članice u prijavi PDV-a kako je propisano u članku 250. Direktive 2006/112/EZ.
Članak 57.d
1.Ako porezni obveznik obavijesti državu članicu identifikacije da se namjerava koristiti programom ne-Unije ili programom Unije, taj se posebni program primjenjuje od prvog dana sljedećeg kalendarskog tromjesečja.
Međutim, ako se prva isporuka robe ili usluga koja treba biti obuhvaćena programom ne-Unije ili programom Unije izvrši prije tog datuma, tada se posebni program primjenjuje od datuma te prve isporuke pod uvjetom da porezni obveznik obavijesti državu članicu identifikacije o početku svojih aktivnosti obuhvaćenih tim programom najkasnije desetog dana mjeseca koji slijedi nakon te prve isporuke.
2.Ako porezni obveznik ili posrednik koji djeluje u njegovo ime obavijesti državu članicu identifikacije da se namjerava koristiti programom za uvoz, taj se posebni program primjenjuje od dana kada je poreznom obvezniku ili posredniku dodijeljen pojedinačni identifikacijski broj za PDV za program za uvoz, kako je utvrđen u članku 369.q stavcima 1. i 3. Direktive 2006/112/EZ.
Članak 57.e
Država članica identifikacije identificira poreznog obveznika koji se koristi programom Unije na temelju njegova identifikacijskog broja za PDV iz članaka 214. i 215. Direktive 2006/112/EZ.
Pojedinačni identifikacijski broj dodijeljen posredniku u skladu s člankom 369.q stavkom 2. Direktive 2006/112/EZ omogućuje mu da djeluje kao posrednik u ime poreznih obveznika koji se koriste programom za uvoz. Međutim, posrednik ne može upotrijebiti taj broj za prijavu PDV-a na oporezive transakcije.
Članak 57.f
1.Ako porezni obveznik koji se koristi programom Unije prestane ispunjavati uvjete iz definicije utvrđene u članku 369.a točki 2. Direktive 2006/112/EZ, država članica u kojoj je bio prethodno identificiran prestaje biti država članica identifikacije.
Međutim, ako taj porezni obveznik i dalje ispunjava uvjete za korištenje tim posebnim programom, on navodi državu članicu u kojoj ima sjedište svog poslovanja ili, ako nema sjedište svog poslovanja u Zajednici, državu članicu u kojoj ima stalni poslovni nastan kao novu državu članicu identifikacije kako bi se nastavio koristiti tim programom. Ako porezni obveznik koji se koristi programom Unije za isporuku robe nema poslovni nastan u Zajednici, kao novu državu članicu identifikacije navodi državu članicu iz koje otprema ili prevozi robu.
Ako se država članica identifikacije promijeni u skladu s drugim podstavkom, ta se promjena primjenjuje od datuma na koji porezni obveznik prestane imati sjedište svog poslovanja ili stalni poslovni nastan u državi članici koja je prethodno navedena kao država članica identifikacije ili od datuma na koji taj porezni obveznik prestane otpremati ili prevoziti robu iz te države članice.
2.Ako porezni obveznik koji se koristi programom za uvoz ili posrednik koji djeluje u njegovo ime prestane ispunjavati uvjete utvrđene u članku 369.l drugom stavku točki 3. podtočkama od (b) do (e) Direktive 2006/112/EZ, država članica u kojoj je identificiran porezni obveznik ili njegov posrednik prestaje biti država članica identifikacije.
Međutim, ako taj porezni obveznik ili njegov posrednik i dalje ispunjava uvjete za korištenjem tim posebnim programom, navodi državu članicu u kojoj ima sjedište svog poslovanja ili, ako nema sjedište svog poslovanja u Zajednici, državu članicu u kojoj ima stalni poslovni nastan kao novu državu članicu identifikacije kako bi nastavio koristiti se tim programom.
U slučaju promjene države članice identifikacije u skladu s drugim podstavkom ta se promjena primjenjuje od datuma na koji porezni obveznik ili njegov posrednik prestane imati sjedište svog poslovanja ili stalni poslovni nastan u državi članici koja je bila prethodno navedena kao država članica identifikacije.
Članak 57.g
1.Porezni obveznik koji se koristi programom ne-Unije ili programom Unije ima pravo prestati koristiti se tim posebnim programima neovisno o tome isporučuje li i dalje robu ili usluge koje se mogu obuhvatiti tim posebnim programima. Porezni obveznik obavješćuje državu članicu identifikacije najmanje 15 dana prije isteka kalendarskog tromjesečja koje prethodi kalendarskom tromjesečju u kojem se namjerava prestati koristiti tim programom. Prestanak korištenja proizvodi učinke od prvog dana sljedećeg kalendarskog tromjesečja.
Obveze u pogledu PDV-a na isporuke robe ili usluga koje nastanu nakon datuma na koji je prestanak primjene stupio na snagu podmiruju se izravno poreznim tijelima dotične države članice potrošnje.
2.Porezni obveznik koji se koristi programom za uvoz može prestati koristiti se tim programom neovisno o tome nastavlja li obavljati prodaju na daljinu robe uvezene iz trećih područja ili trećih zemalja. Porezni obveznik ili posrednik koji djeluje u njegovo ime obavješćuje državu članicu identifikacije najmanje 15 dana prije isteka mjeseca koji prethodi mjesecu u kojem namjerava prestati koristiti se tim programom. Prestanak korištenja proizvodi učinke od prvog dana sljedećeg mjeseca i poreznom se obvezniku više ne dopušta da se koristi programom za isporuke izvršene od tog dana.
Članak 57.h
1.Najkasnije desetog dana sljedećeg mjeseca porezni obveznik ili posrednik koji djeluje u njegovo ime elektroničkim putem obavješćuje državu članicu identifikacije o bilo kojem od sljedećih slučajeva:
(a)prestanku svojih aktivnosti koje su obuhvaćene posebnim programom;
(b)svim promjenama svojih aktivnosti koje su obuhvaćene posebnim programom zbog kojih više ne ispunjava uvjete potrebne za primjenu tog posebnog programa;
(c)svim promjenama informacija koje je prethodno dostavio državi članici identifikacije.
2.Ako se država članica identifikacije promijeni u skladu s člankom 57.f, porezni obveznik ili posrednik koji djeluje u njegovo ime najkasnije desetog dana mjeseca koji slijedi nakon te promjene o njoj obavješćuje obje relevantne države članice. Novoj državi članici identifikacije dostavlja podatke o registraciji koji se zahtijevaju kada porezni obveznik prvi put upotrijebi posebni program.
Članak 58.
1.Ako porezni obveznik koji se koristi jednim od posebnih programa ispunjava jedan ili više kriterija za isključenje utvrđenih u članku 369.e ili za brisanje iz identifikacijskog registra utvrđenih u članku 363. ili u članku 369.r stavcima 1. i 3. Direktive 2006/112/EZ, država članica identifikacije isključuje tog poreznog obveznika iz tog programa.
Samo država članica identifikacije može isključiti poreznog obveznika iz jednog od posebnih programa.
Država članica identifikacije odluku o isključenju ili brisanju temelji na svim raspoloživim informacijama, uključujući one koje su joj dostavile druge države članice.
2.Isključenje poreznog obveznika iz programa ne-Unije ili programa Unije proizvodi učinke od prvog dana kalendarskog tromjesečja koji slijedi nakon dana kada je poreznom obvezniku elektroničkim putem poslana odluka o isključenju. Ako je, međutim, isključenje posljedica promjene sjedišta poslovanja ili stalnog poslovnog nastana ili mjesta iz kojeg počinje isporuka ili prijevoz robe, ono proizvodi učinke od datuma navedene promjene.
3.Isključenje poreznog obveznika iz programa za uvoz proizvodi učinke od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon dana kada je poreznom obvezniku elektroničkim putem poslana odluka o isključenju, osim u sljedećim slučajevima:
(a)ako je isključenje posljedica promjene sjedišta njegova poslovanja ili stalnog poslovnog nastana, ono proizvodi učinke od datuma te promjene;
(b)ako je isključenje posljedica njegova kontinuiranog nepridržavanja pravila tog programa, isključenje proizvodi učinke sljedećeg dana od dana kada je poreznom obvezniku elektroničkim putem poslana odluka o isključenju.
4.Osim u slučaju obuhvaćenom stavkom 3. točkom (b), pojedinačni identifikacijski broj za PDV dodijeljen za upotrebu u okviru programa za uvoz ostaje valjan tijekom razdoblja koje je potrebno za uvoz robe koja je isporučena prije datuma isključenja, ali koje ne smije biti dulje od dva mjeseca od tog datuma.
5.Ako posrednik ispunjava jedan od kriterija za brisanje utvrđenih u članku 369.r stavku 2. Direktive 2006/112/EZ, država članica identifikacije briše tog posrednika iz identifikacijskog registra i isključuje porezne obveznike koje taj posrednik zastupa iz programa za uvoz.
Samo država članica identifikacije može brisati posrednika iz identifikacijskog registra.
Država članica identifikacije odluku o brisanju temelji na svim dostupnim informacijama, uključujući one koje su joj dostavile druge države članice.
Brisanje posrednika iz identifikacijskog registra proizvodi učinke od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon dana kada je posredniku elektroničkim putem poslana odluka o brisanju, osim u sljedećim slučajevima:
(a)ako je brisanje posljedica promjene sjedišta njegova poslovanja ili stalnog poslovnog nastana, ono proizvodi učinke od datuma te promjene;
(b)ako je brisanje posrednika posljedica njegova kontinuiranog nepridržavanja pravila programa za uvoz, brisanje proizvodi učinke sljedećeg dana od dana kada je posredniku i poreznom obvezniku kojeg on zastupa elektroničkim putem poslana odluka o isključenju.
Članak 58.a
Ako se porezni obveznik koristi posebnim programom, a u razdoblju od dvije godine nije isporučio nikakvu robu ni usluge obuhvaćene tim programom u bilo kojoj državi članici potrošnje, smatra se da su prestale njegove oporezive aktivnosti u smislu članka 363. točke (b), članka 369.e točke (b), članka 369.r stavka 1. točke (b) ili članka 369.r stavka 3. točke (b) Direktive 2006/112/EZ. Taj prestanak ne sprečava ga da se ponovno koristi bilo kojim posebnim programom ako ponovno pokrene aktivnosti obuhvaćene bilo kojim od posebnih programa.
Članak 58.b
1.Ako je porezni obveznik isključen iz jednog od posebnih programa zbog kontinuiranog nepridržavanja pravila koja se odnose na taj program, taj porezni obveznik ostaje isključen iz svih posebnih programa u bilo kojoj državi članici u razdoblju od dvije godine od razdoblja prijave tijekom kojeg je bio isključen.
Međutim, prvi se podstavak ne primjenjuje u odnosu na program za uvoz ako je do isključenja došlo jer se posrednik koji djeluje u ime poreznog obveznika kontinuirano nije pridržavao pravila.
Ako je posrednik brisan iz identifikacijskog registra zbog kontinuiranog nepridržavanja pravila programa za uvoz, ne dopušta mu se da djeluje kao posrednik tijekom dvije godine koje slijede nakon mjeseca u kojem je brisan iz tog registra.
2.Smatra se da se porezni obveznik ili posrednik kontinuirano ne pridržava pravila koja se odnose na neki od posebnih programa u smislu članka 363. točke (d), članka 369.e točke (d), članka 369.r stavka 1. točke (d), članka 369.r stavka 2. točke (c) ili članka 369.r stavka 3. točke (d) Direktive 2006/112/EZ barem u sljedećim slučajevima:
(a)ako je država članica identifikacije u skladu s člankom 60.a uputila njemu ili posredniku koji djeluje u njegovo ime podsjetnike za tri razdoblja prijave koja neposredno prethode, a prijava PDV-a nije podnesena za svako od tih razdoblja u roku od deset dana nakon slanja podsjetnika;
(b)ako je država članica identifikacije u skladu s člankom 63.a uputila njemu ili posredniku koji djeluje u njegovo ime podsjetnike za tri razdoblja prijave koja neposredno prethode, a ni on ni posrednik koji djeluje u njegovo ime nisu uplatili cijeli iznos prijavljenog PDV-a za svako od tih razdoblja prijave u roku od deset dana nakon slanja podsjetnika, osim ako je preostali neplaćeni iznos manji od 100 EUR za svako razdoblje prijave;
(c)ako nakon zahtjeva države članice identifikacije i jedan mjesec nakon što im je ta država poslala naknadni podsjetnik ni on ni posrednik koji djeluje u njegovo ime nisu u elektroničkom obliku dostavili evidenciju iz članaka 369., 369.k i 369.x Direktive 2006/112/EZ.
Članak 58.c
Porezni obveznik koji je isključen iz programa za ne-Unije ili programa Unije sve obveze u pogledu PDV-a u odnosu na isporuke robe i usluga nakon datuma kada je isključenje počelo proizvoditi učinke rješava izravno s poreznim tijelima dotične države članice potrošnje.
Članak 59.
1. Svako razdoblje prijave u smislu članaka 364., 369.f ili 369.s Direktive 2006/112/EZ smatra se zasebnim razdobljem prijave. 2. Ako se u skladu s člankom 57.d stavkom 1. drugim podstavkom program ne-Unije ili program Unije primjenjuje od datuma prve isporuke, porezni obveznik podnosi zasebnu prijavu PDV-a za kalendarsko tromjesečje u kojem je izvršena prva isporuka. 3. Ako je porezni obveznik tijekom razdoblja prijave registriran za program ne-Unije i program Unije, podnosi prijave PDV-a i doznačuje odgovarajuće uplate državi članici identifikacije za svaki od programa za obavljene isporuke i razdoblja obuhvaćena odgovarajućim programom. 4. Ako se država članica identifikacije promijeni u skladu s člankom 57.f nakon prvog dana dotičnog razdoblja prijave, porezni obveznik ili posrednik koji djeluje u njegovo ime podnosi prijave PDV-a i doznačuje odgovarajuće uplate i prethodnoj i novoj državi članici identifikacije za isporuke izvršene tijekom odgovarajućih razdoblja u kojima su te države članice bile države članice identifikacije.Članak 59.a
Ako porezni obveznik koji se koristi posebnim programom tijekom razdoblja prijave nije isporučio ni robu ni usluge obuhvaćene tim programom u bilo kojoj državi članici potrošnje i ne mora provesti ispravke prethodnih prijava, on ili posrednik koji djeluje u njegovo ime podnosi prijavu PDV-a u kojoj navodi da tijekom dotičnog razdoblja nisu izvršene nikakve isporuke (prijava nultog PDV-a).
Članak 60.
Iznosi u prijavama PDV-a koje se podnose u okviru posebnih programa ne zaokružuju se na najbližu višu ili nižu cijelu novčanu jedinicu. Prijavljuje se i doznačuje točan iznos PDV-a.
Članak 60.a
Porezne obveznike ili posrednike koji djeluju u njihovo ime koji nisu podnijeli prijavu PDV-a u skladu s člancima 364., 369.f ili 369.s Direktive 2006/112/EZ država članica identifikacije elektroničkim putem podsjeća na obvezu da podnesu takvu prijavu. Država članica identifikacije podsjetnik šalje deseti dan koji slijedi nakon dana kada je prijava trebala biti podnesena te elektroničkim putem obavješćuje druge države članice o poslanom podsjetniku.
Za sve daljnje podsjetnike i korake poduzete radi utvrđivanja i ubiranja PDV-a odgovorna je dotična država članica potrošnje.
Neovisno o svim izdanim podsjetnicima i poduzetim koracima države članice potrošnje porezni obveznik ili posrednik koji djeluje u njegovo ime podnosi prijavu PDV-a državi članici identifikacije.
Članak 61.
▼M6
1. Promjene iznosa iz prijave PDV-a koja se odnosi na razdoblja do drugog razdoblja prijave u 2021., uključujući i to razdoblje, provode se nakon podnošenja te prijave PDV-a isključivo izmjenama te prijave, a ne prilagodbama naknadnih prijava.Promjene iznosa iz prijave PDV-a koja se odnosi na razdoblja počevši od trećeg razdoblja prijave u 2021. provode se nakon podnošenja te prijave PDV-a samo prilagodbama u naknadnoj prijavi.
▼M5
2.Izmjene iz stavka 1. podnose se elektroničkim putem državi članici identifikacije u roku od tri godine od datuma kada je trebala biti podnesena prvotna prijava.
To, međutim, ne utječe na pravila države članice potrošnje koja se odnose na utvrđivanja i izmjene.
Članak 61.a
1.Porezni obveznik ili posrednik koji djeluje u njegovo ime podnosi svoju konačnu prijavu PDV-a i sve zakašnjele podneske prethodnih prijava i doznačuje sve odgovarajuće uplate državi članici koja je bila država članica identifikacije u trenutku prestanka, isključenja ili promjene ako:
(a)prestane koristiti se jednim od posebnih programa;
(b)bude isključen iz sustava korištenja jednim od posebnih programa;
(c)promijeni državu članicu identifikacije u skladu s člankom 57.f.
Svi ispravci konačne prijave i prethodnih prijava koji su postali potrebni nakon podnošenja konačne prijave rješavaju se izravno s poreznim tijelima dotične države članice potrošnje.
2.Posrednik za sve porezne obveznike u čije ime djeluje podnosi konačnu prijavu PDV-a i sve zakašnjele podneske prethodnih prijava te doznačuje odgovarajuće uplate državi članici koja je bila država članica identifikacije u vrijeme brisanja ili promjene u slučaju da:
(a)brisan je iz identifikacijskog registra;
(b)promijeni državu članicu identifikacije u skladu s člankom 57.f stavkom 2.
Svi ispravci konačne prijave i prethodnih prijava koji su postali potrebni nakon podnošenja konačne prijave rješavaju se izravno s poreznim tijelima dotične države članice potrošnje.
Članak 61.b
Za potrebe primjene članka 369.n Direktive 2006/112/EZ trenutak prihvaćanja uplate znači trenutak kada porezni obveznik koji se koristi programom za uvoz primi potvrdu o uplati, poruku o odobrenju uplate ili preuzetu obvezu za plaćanje od kupca, ovisno o tome što prije nastupi, ili kada je navedeno primljeno u njegovo ime, bez obzira na to kada je izvršena stvarna uplata.
Članak 61.c
Ako država članica identifikacije čija valuta nije euro odluči da se prijave PDV-a podnose u njezinoj nacionalnoj valuti, ta se odluka odnosi na sve prijave PDV-a svih poreznih obveznika koji se koriste posebnim programima.
Članak 62.
Ne dovodeći u pitanje članak 63.a treći podstavak ni članak 63.b, porezni obveznik ili posrednik koji djeluje u njegovo ime sve uplate doznačuje državi članici identifikacije.
Uplate PDV-a koje porezni obveznik ili posrednik koji djeluje u njegovo ime doznači u skladu s člancima 367.,369.i ili 369.v Direktive 2006/112/EZ odnose se isključivo na prijavu PDV-a podnesenu u skladu s člancima 364., 369.f ili 369.s te direktive. Sve naknadne prilagodbe uplaćenih iznosa porezni obveznik ili posrednik koji djeluje u njegovo ime izvršava isključivo upućivanjem na tu prijavu i ne smije ih prenijeti u drugu prijavu niti prilagoditi u nekoj od naknadnih prijava. Pri svakoj se uplati navodi broj dotične prijave.
Članak 63.
Država članica identifikacije koja primi uplatu veću od iznosa koji je prikazan u prijavi PDV-a podnesenoj u skladu s člancima 364., 369.f ili 369.s Direktive 2006/112/EZ izvršava izravan povrat preplaćenog iznosa dotičnom poreznom obvezniku ili posredniku koji djeluje u njegovo ime.
Ako država članica identifikacije zaprimi iznos na temelju prijave PDV-a za koju se naknadno utvrdi da je netočna, a ta je država članica već raspodijelila navedeni iznos državama članicama potrošnje, svaka od tih država članica potrošnje izvršava izravan povrat odgovarajućeg dijela preplaćenog iznosa poreznom obvezniku ili posredniku koji djeluje u njegovo ime.
Međutim, ako se preplate odnose na razdoblja do posljednjeg razdoblja prijave 2018. i uključujući to razdoblje, država članica identifikacije izvršava povrat odgovarajućeg dijela iznosa koji je zadržala u skladu s člankom 46. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 904/2010, a država članica potrošnje izvršava povrat iznosa preplate umanjen za iznos povrata države članice identifikacije.
Država članica potrošnje elektroničkim putem obavješćuje državu članicu identifikacije o iznosu navedenih povrata.
Članak 63.a
Ako porezni obveznik ili posrednik koji djeluje u njegovo ime podnese prijavu PDV-a u skladu s člancima 364., 369.f ili 369.s Direktive 2006/112/EZ, ali ne doznači uplatu ili uplati manji iznos od onoga koji je utvrđen prijavom, država članica identifikacije poreznog obveznika ili posrednika koji djeluje u njegovo ime deseti dan nakon dana do kojeg je plaćanje trebalo biti doznačeno u skladu s člancima 367., 369.i ili 369.v Direktive 2006/112/EZ elektroničkim putem podsjeća na dospjeli iznos PDV-a.
Država članica identifikacije elektroničkim putem obavješćuje države članice potrošnje o poslanom podsjetniku.
Za sve daljnje podsjetnike i korake poduzete s ciljem ubiranja PDV-a nadležna je dotična država članica potrošnje. Ako država članica potrošnje izda takve naknadne podsjetnike, odgovarajući PDV uplaćuje se toj državi članici.
Država članica potrošnje elektroničkim putem obavješćuje državu članicu identifikacije o izdanom podsjetniku.
Članak 63.b
Ako prijava PDV-a nije podnesena ili je podnesena prekasno ili ako je podnesena nepotpuna ili netočna prijava te ako uplata PDV-a kasni, sve kamate, novčane kazne ili druge troškove obračunava i utvrđuje država članica potrošnje. Porezni obveznik ili posrednik koji djeluje u njegovo ime takve kamate, novčane kazne ili druge troškove plaća izravno državi članici potrošnje.
Članak 63.c
1.Kako bi se smatrala dovoljno detaljnom u smislu članaka 369. i 369.k Direktive 2006/112/EZ, evidencija koju vodi porezni obveznik sadržava sljedeće informacije:
(a)državu članicu potrošnje u koju se roba ili usluge isporučuju;
(b)vrstu usluga ili opis i količinu isporučene robe;
(c)datum isporuke robe ili usluga;
(d)poreznu osnovicu uz naznaku upotrijebljene valute;
(e)sva naknadna povećanja ili smanjenja porezne osnovice;
(f)primijenjenu stopu PDV-a;
(g)iznos PDV-a koji je potrebno uplatiti uz naznaku upotrijebljene valute;
(h)datum i iznos zaprimljenih uplata;
(i)sve predujme uplaćene prije isporuke robe ili usluga;
(j)ako je izdana faktura, informacije koje ona sadržava;
(k)kada su posrijedi usluge, informacije upotrijebljene za određivanje mjesta gdje kupac ima poslovni nastan ili stalnu adresu ili uobičajeno boravište te, kada je posrijedi roba, informacije upotrijebljene za određivanje mjesta gdje otprema ili prijevoz robe kupcu počinje i završava;
(l)bilo kakav dokaz o mogućem povratu robe, uključujući poreznu osnovicu i primijenjenu stopu PDV-a.
2.Kako bi se smatrala dovoljno detaljnom u smislu članka 369.x Direktive 2006/112/EZ, evidencija koju vodi porezni obveznik sadržava sljedeće informacije:
(a)državu članicu potrošnje u koju se roba isporučuje;
(b)opis i količinu isporučene robe;
(c)datum isporuke robe;
(d)poreznu osnovicu uz naznaku upotrijebljene valute;
(e)sva naknadna povećanja ili smanjenja porezne osnovice;
(f)primijenjenu stopu PDV-a;
(g)iznos PDV-a koji je potrebno uplatiti uz naznaku upotrijebljene valute;
(h)datum i iznos zaprimljenih uplata;
(i)ako je izdana faktura, informacije koje ona sadržava;
(j)informacije upotrijebljene za određivanje mjesta gdje otprema ili prijevoz robe kupcu počinje i završava;
(k)dokaz o mogućem povratu robe, uključujući poreznu osnovicu i primijenjenu stopu PDV-a;
(l)broj narudžbe ili jedinstveni broj transakcije;
(m)jedinstveni broj pošiljke ako je taj porezni obveznik izravno uključen u dostavu.
3.Porezni obveznik ili posrednik koji djeluje u njegovo ime informacije iz stavaka 1. i 2. evidentira tako da ih može bez odgode dostaviti elektroničkim putem za svaku pojedinu isporučenu robu ili uslugu zasebno.
Ako se poreznog obveznika ili posrednika koji djeluje u njegovo ime zatražilo da elektroničkim putem podnese evidenciju iz članaka 369., 369.k i 369.x Direktive 2006/112/EZ i ako je nije podnio u roku od 20 dana od datuma zahtjeva, država članica identifikacije podsjeća poreznog obveznika ili posrednika koji djeluje u njegovo ime da podnese tu evidenciju. Država članica identifikacije elektroničkim putem obavješćuje države članice potrošnje o poslanom podsjetniku.
▼M5
AVSNITT 3
Särskilda ordningar för deklaration och betalning av mervärdesskatt vid import
(Artiklarna 369y–369zb i direktiv 2006/112/EG)
Artikel 63d
Tillämpningen av månatlig betalning av mervärdesskatt vid import i enlighet med de särskilda ordningarna för deklaration och betalning av mervärdesskatt vid import som föreskrivs i avdelning XII kapitel 7 i direktiv 2006/112/EG kan omfattas av de villkor som gäller för anstånd av betalning av tullar i enlighet med Europaparlamentets och rådets förordning (EU) nr 952/2013 ( 6 ).
Medlemsstaterna får vid tillämpningen av de särskilda ordningarna betrakta villkoret ”om att anmäla varornas ankomst till tullen åt den person för vilken varorna är avsedda” som uppfyllt om den person som anmäler varorna till tullen tillkännager sin avsikt att använda den särskilda ordningen och kräva mervärdesskatt från den person varorna är avsedda för.
▼B
POGLAVLJE XII.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 64.
Uredba (EZ) br. 1777/2005 stavlja se izvan snage.
Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu IV.
Članak 65.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 1. srpnja 2011.
Međutim:
— članak 3. točka (a), članak 11. stavak 2. točka (b), članak 23. stavak 1. i članak 24. stavak 1. se primjenjuju od 1. siječnja 2013., — članak 3. točka (b) se primjenjuje od 1. siječnja 2015., — članak 11. stavak 2. točka (c) se primjenjuje do 31. prosinca 2014.Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
PRILOG I.
Članak 7. ove Uredbe
(1) Točka (1) Priloga II. Direktivi 2006/112/EZ:
(a)smještaj internetskih stranica na poslužitelju na internetu (internetski hosting);
(b)automatizirano i mrežno održavanje programa te održavanje programa na daljinu;
(c)upravljanje sustavom na daljinu;
(d)mrežno pohranjivanje podataka, pri čemu se podaci pohranjuju i pretražuju elektroničkim putem;
(e)mrežna ponuda diskovnog prostora na zahtjev.
(2) Točka 2. Priloga II. Direktivi 2006/112/EZ:
(a)pristup ili preuzimanje programa, (uključujući programe za javnu nabavu/računovodstvo i antivirusne programe), plus njihovo ažuriranje;
(b)programi kojima se onemogućuje prikazivanje reklamnih zastavica, (engl. banner), također poznati pod nazivom sprečavatelj prikaza reklamnih zastavica;
(c)preuzimanje upravljačkih programa, kao što su programi za povezivanje računala s perifernom računalnom opremom (npr. pisači);
(d)automatizirana mrežna instalacija filtara na internetskim stranicama;
(e)automatizirana mrežna instalacija vatrozida (firewall).
3. Točka 3. Priloga II. Direktivi 2006/112/EZ:
(a)pristup ili prijenos podataka radi promjene teme radne površine;
(b)pristup ili prijenos podataka fotografskih ili slikovnih prikaza ili čuvara zaslona;
(c)digitaliziran sadržaj knjiga ili drugih elektroničkih publikacija;
(d)pretplata na mrežne novine i časopise;
(e)statistika blogova i internetskih stranica;
(f)mrežne vijesti, prometne obavijesti i vremenske prognoze;
(g)mrežni podaci koje programi automatski stvaraju na temelju unosa podataka kupca, kao što su pravni i financijski podaci (posebno podaci kao npr. kontinuirano ažurirani podaci o tržištu dionicama, u stvarnom vremenu);
(h)ponuda prostora za oglašavanje, uključujući reklamne zastavice na internetskoj stranici/mrežnom mjestu;
(i)uporaba pretraživača i mrežnih direktorija.
(4) Točka 4. Priloga II. Direktivi 2006/112/EZ:
(a)pristup ili prijenos glazbe na računala ili mobilne telefone;
(b)pristup ili prijenos jinglova, isječaka, melodija zvona ili drugih zvukova;
(c)pristup ili preuzimanje filmova;
(d)pristup ili preuzimanje igara na računala i mobilne telefone;
(e)pristup automatiziranim mrežnim igrama koje ovise o internetu, ili drugim sličnim elektroničkim mrežama, tijekom kojih se igrači nalaze na različitim geografskim lokacijama;
▼M2
(f)prijam radijskih ili televizijskih programa distribuiranih putem radijske ili televizijske mreže, interneta ili slične elektroničke mreže u svrhu slušanja ili gledanja programa u trenutku koji odabere korisnik te na osobni zahtjev korisnika na osnovi kataloga programa koje odabire pružatelj medijskih usluga poput televizijskih programa ili videozapisa na zahtjev;
(g)prijam radijskih ili televizijskih programa distribuiarnih putem interneta ili slične elektroničke mreže (IP streaming), osim ako se emitiraju istodobno sa svojim prijenosom ili ponovnim prijenosom putem radijske ili televizijske mreže;
(h)isporuka audiosadržaja i audiovizualniog sadržaja putem komunikacijskih mreža koju ne pruža pružatelj medijskih usluga niti je u okviru njegove uredničke odgovornosti;
(i)daljnja isporuka audioprodukcije i audiovizualne produkcije pružatelja medijskih usluga putem komunikacijskih mreža putem osobe koja nije pružatelj medijskih usluga.
▼B
5. Točka 5. Priloga II. Direktivi 2006/112/EZ:
(a)Automatizirano učenje na daljinu, koje ovisi o internetu ili sličnoj elektroničkoj mreži i čija ponuda zahtijeva ograničeno ili uopće ne zahtijeva posredovanje čovjeka, uključujući virtualne učionice, u kojima se internetska ili slična elektronička mreža koristi kao oruđe za komunikaciju između učitelja i učenika;
(b)radne knjige koje učenici ispunjavaju na internetu te koje se ocjenjuju automatski, bez čovjekovog posredovanja.
PRILOG II.
Članak 51. ove Uredbe
Pojašnjenja
1. Isporučitelju i/ili ovlaštenom posjedniku skladišta ova potvrda služi kao popratni dokument za oslobođenje od plaćanja od poreza za isporuku robe i usluga ili za pošiljke robe tijelima/pojedincima koji na to imaju pravo prema članku 151. Direktive 2006/112/EZ i članku 13. Direktive 2008/118/EZ. U skladu s tim, za svakog se isporučitelja/posjednika skladišta sastavlja jedan primjerak potvrde. Povrh toga, isporučitelj/posjednik skladišta je obvezan čuvati tu potvrdu u svojoj evidenciji u skladu s pravnim odredbama koje se primjenjuju u njegovoj državi članici.
2.
(a)Opća specifikacija papira, koji je potrebno koristiti je propisana u Službenom listu Europskih zajednica br. C 164 od 1.7.1989., str. 3.
Sve preslike moraju biti sastavljene na papiru bijele boje, veličine 210 × 297 mm s maksimalnom tolerancijom dužine 5 milimetara manje ili 8 milimetara više.
Potvrda o oslobođenju od plaćanja trošarine se sastavlja u dva primjerka:
— jedan primjerak zadržava pošiljatelj, — jedan primjerak prati kretanje trošarinskih proizvoda. (b)Svaki neiskorišten prostor u polju 5.B je potrebno precrtati tako da se onemogući naknadno upisivanje.
(c)Dokument mora biti ispunjen čitljivo i tako da su svi upisi neizbrisivi. Brisanje ili ispravljanje upisa nije dopušteno. Potrebno ga je ispuniti na jeziku koji priznaje država članica domaćin.
(d)Ako opis robe i/ili usluga, (polje 5.B potvrde), upućuje na narudžbenicu koja je sastavljena na jeziku koji nije priznat u državi članici domaćinu, tijelo/pojedinac koji ima pravo na oslobođenje je obvezan uz potvrdu priložiti njezin prijevod.
(e)S druge strane, ako je potvrda sastavljena na jeziku koji nije priznat u državi članici isporučitelja/posjednika skladišta, tijelo/pojedinac koji ima pravo na oslobođenje je obvezan uz potvrdu priložiti informaciju o robi i uslugama navedenim u polju 5.B.
(f)Priznati jezik znači jedan od jezika koji je u službenoj uporabi u državi članici ili bilo koji drugi jezik Unije, za koji je država članica objavila da se smije koristiti za te potrebe.
3. Svojom izjavom u polju 3 potvrde, tijelo/pojedinac koji ima pravo na oslobođenje jamči informaciju potrebnu za procjenu zahtjeva za oslobođenje od poreza u državi članici domaćinu.
4. Tijelo, svojom izjavom u polju 4. u potvrdi potvrđuje detalje navedene u polju 1. i 3.(a) dokumenta i ovjerava da je pojedinac koji ima pravo na oslobođenje član osoblja tog tijela.
5.
(a)Uputa na narudžbenicu, (polje 5.B potvrde), mora minimalno sadržavati datum i broj narudžbe. Narudžbenica bi trebala sadržavati sve elemente navedene u polju 5. te potvrde. Ako država članica domaćin mora potvrdu ovjeriti pečatom, tada je i narudžbenicu također potrebno ovjeriti pečatom.
(b)Navođenje identifikacijskog broja za trošarinu, kako je utvrđeno u članku 22. stavku 2. podstavku (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 2073/2004 od 16. studenoga 2004. o administrativnoj suradnji u području trošarina nije obvezno; identifikacijski broj za PDV ili referentan porezni broj mora biti naveden.
(c)Valute je potrebno navesti uporabom oznake od tri slova u skladu sa standardnom ISO oznakom 4217 koju je utvrdila Međunarodna organizacija za standarde ( 7 ).
6. Gore navedena izjava tijela/pojedinca koji ima pravo na oslobođenje mora biti ovjerena u polju 6. pečatom nadležnog tijela države članice domaćina. Navedeno tijelo svoje odobrenje može uvjetovati sporazumom s drugim tijelom u svojoj državi članici. Sklapanje navedenog sporazuma je odgovornost nadležnog poreznog tijela.
7. Radi pojednostavljenja postupka, nadležno tijelo može izostaviti obvezu tijela koje ima pravo na oslobođenje da traži pečat u slučaju oslobođenja za potrebe službenog puta. Tijelo koje ima pravo na oslobođenje bi trebalo navesti takvo izostavljanje u polju 7. potvrde.
PRILOG III.
Članak 56. ove Uredbe
|
Jedinca |
Težine s kojima se trguje |
|
Kg |
12,5/1 |
|
Gram |
500/250/100/50/20/10/5/2,5/2 |
|
Unca (1 oz = 31,1035 g) |
100/10/5/1/½/¼ |
|
Tael (1 tael = 1,193 oz) (1) |
10/5/1 |
|
Tola (10 tola = 3,75 oz) (2) |
10 |
|
(1)
Tael = tradicionalna kineska mjerna jedinica. Nominalan omjer finoće pločice tael u Hong Kongu je 990, dok na Tajvanu postoje taelske pločice 5 i 10 finoće 999,9. (2)Tola = tradicionalna indijska mjerna jedinica za zlato. Najpopularnija veličina pločice je 10 tola, finoće 999. |
|
PRILOG IV.
Korelacijska tablica
|
Uredba (EZ) br. 1777/2005 |
Ova Uredba |
|
Poglavlje I. |
Poglavlje I. |
|
Članak I. |
Članak I. |
|
Poglavlje II. |
Poglavlja III. i IV. |
|
Odjeljak 1. poglavlja II. |
Poglavlje III. |
|
Članak 2. |
Članak 5. |
|
Odjeljak 2. poglavlja II. |
Poglavlje IV. |
|
Članak 3. stavak 1. |
Članak 9. |
|
Članak 3. stavak 2. |
Članak 8. |
|
Poglavlje III. |
Poglavlje V. |
|
Odjeljak I. poglavlja III. |
Odjeljak 4. poglavlja V. |
|
Članak 4. |
Članak 28. |
|
Odjeljak 2. poglavlja III. |
Odjeljak 4. poglavlja V. |
|
Članak 5. |
Članak 34. |
|
Članak 6. |
Članci 29. i 41. |
|
Članak 7. |
Članak 26. |
|
Članak 8. |
Članak 27. |
|
Članak 9. |
Članak30. |
|
Članak 10. |
Članak 38. stavak 2. točke (b) i (c) |
|
Članak 11. stavak 1. i 2. |
Članak 7. stavci 1. i 2. |
|
Članak 12. |
Članak 7. stavak 3. |
|
Poglavlje IV. |
Poglavlje VI. |
|
Članak 13. |
Članak 42. |
|
Poglavlje V. |
Poglavlje VIII. |
|
Odjeljak 1. poglavlja V. |
Odjeljak 1. poglavlja VIII. |
|
Članak 14. |
Članak 44. |
|
Članak 15. |
Članak 45. |
|
Odjeljak 2. poglavlja V. |
Odjeljak 4. poglavlja VIII. |
|
Članak 16. |
Članak 47. |
|
Članak 17. |
Članak 48. |
|
Poglavlje VI. |
Poglavlje IX. |
|
Članak 18. |
Članak 52. |
|
Poglavlje VII. |
Poglavlje XI. |
|
Članak 19. stavak 1. |
Članak 56. |
|
Članak 19. stavak 2. |
Članak 57. |
|
Članak 20. stavak 1. |
Članak 58. |
|
Članak 20. stavak 2. |
Članak 62. |
|
Članak 20. stavak 3. prvi podstavak |
Članak 59. |
|
Članak 20. stavak 3. drugi podstavak |
Članak 60. |
|
Članak 20. stavak 3. treći podstavak |
Članak 63. |
|
Članak 20. stavak 4. |
Članak 61. |
|
Poglavlje VIII. |
Odjeljak 3. poglavlja V. |
|
Članak 21. |
Članak 16. |
|
Članak 22. |
Članak14. |
|
Poglavlje IX. |
Poglavlje XII. |
|
Članak 23. |
Članak 65. |
|
Prilog I. |
Prilog I. |
|
Prilog II. |
Prilog III. |
( 1 ) SL L 268, 12.10.2010., str. 1.
( 2 ) SL L 326, 21.11.1986., str. 40.
( 3 ) Provedbena uredba Vijeća (EU) 2017/2459 od 5. prosinca 2017. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 282/2011 o utvrđivanju provedbenih mjera za Direktivu 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 348, 29.12.2017., str. 32.).
( 4 ) SL L 44, 20.2.2008., str. 23.
( 5 ) SL L 206, 8.8.2009., str. 1.
( 6 ) Europaparlamentets och rådets förordning (EU) nr 952/2013 av den 9 oktober 2013 om fastställande av en tullkodex för unionen (EUT L 269, 10.10.2013, s. 1).
( 7 ) Neke oznake valuta koje su trenutačno u uporabi: EUR (euro), BGN (bugarski lev), CZK (češka kruna), DKK (danska kruna), GBP (britanska funta), HUF (mađarska forinta), LTL (litavski litas), PLN (poljski zlot), RON (rumunjski leu), SEK (švedska kruna), USD (američki dolar).
////////////////////////$(document).ready(function(){generateTOC(true,'', 'Povratak na vrh','true');scrollToCurrentUrlAnchor();});//